Pregledni rad

Prednosti point-of-care metoda u perioperativnoj kontroli krvarenja

Nemanja Dimić1, Milan Gojgić2, Jovana Stanisavljević3, Milica Karadžić Kočica4
  • Institut za hirurško-ortopedske bolesti „Banjica”, Beograd, Srbija
  • KBC „Bežanijska kosa”, Beograd, Srbija
  • Klinički centar Srbije, Centar za anesteziologiju i reanimatologiju, Beograd, Srbija
  • Klinički centar Srbije, Centar za anesteziologiju i reanimatologiju, Klinika za kardiohirurgiju, Beograd, Srbija

SAŽETAK

Perioperativna kontrola krvarenja je kompleksan zadatak koji ima značajan uticaj na ishod operativnog zahvata. Većina poremećaja hemostaze nastalih intraoperativno je akutna, uzrokovana masivnim krvarenjem, i može se objasniti principom gubitka, nadoknade i dilucije cirkulišućeg volumena krvi. Poremećaj na nivou hemostaznog sistema može se meriti primenom različitih testova; standardnih laboratorijskih testova (SLT) kao što su: protrombinsko vreme, aktivirano parcijalno tromboplastinsko vreme, broj trombocita, koncentracija faktora koagulacije, koncentracija nivoa antitrombina, koncentracija D-dimera; ili primenom point-of-care (POC) metoda.

Standardni laboratorijski testovi imaju svoja ograničenja. Pomoću njih se ne može detektovati povećana tendencija ka intraoperativnom krvarenju, te se preporučuje primena metoda kao što su POC, kojima se brzo i precizno procenjuje koagulacioni status pacijenta, kako bi se u što kraćem roku primenila adekvatna terapija. Od POC metoda najčešče se primenjuju agregometrijske metode (Multiplate, PFA-100 i Platelet Mapping Assay), koje se koriste u perioperativnoj proceni funkcije trombocita, i viskoelastični testovi (rotaciona tromboelastometrija – ROTEM; tromboelastografija – TEG), koji daju grafički prikaz celokupne hemostatske aktivnosti mereći vreme do početka formiranja ugruška, dinamiku formiranja kao i čvrstinu i stabilnost ugruška tokom vremena.

Glavne prednosti POC metoda jesu: brza dostupnost rezultata (do 15 minuta) i veoma mala količina uzorka krvi (do 5 ml) koja je potrebna za izvođenje testa; dok su glavni nedostaci ovih metoda: njihova cena, koja prevazilazi cenu izvođenja standardnih laboratorijskih testova, i nemogućnost detektovanja koagulopatija, koje nastaju usled poremećaja normalnog fiziološkog stanja pacijenta.

POC metode imaju izuzetno veliki značaj u smanjenju perioperativnog krvarenja, smanjenju transfuzije krvi i krvnih derivata i formiranju adekvatnih terapijskih algoritama.


UVOD

Perioperativna kontrola krvarenja je kompleksan zadatak koji ima značajan uticaj na ishod operativnog zahvata. Kontrola faktora koagulacije i hemostaze je jedan od najznačajnijih zadataka anesteziologa, hirurga, transfuziologa, hematologa, ali i lekara drugih specijalnosti. Većina poremećaja koagulacije nastalih intraoperativno je akutna, uzrokovana masivnim krvarenjem i može se objasniti principom gubitka, nadoknade i dilucije cirkulišućeg volumena krvi. Tada dolazi do poremećaja vrednosti rezultata testova praćenja koagulacije kao što su: protrombinsko vreme (engl. prothrombin time – PT), aktivirano parcijalno tromboplastinsko vreme (engl. activated partial thromboplastin time – aPTT), tromboelastografija, broj trombocita, kao i koncentracija antitrombina, fibrinogena, faktora koagulacije, i D-dimera [1],[2].Perioperativno krvarenje zavisi od tipa hirurške intervencije, koagulacionog statusa i komorbiditeta bolesnika. Obilnije perioperativno krvarenje se očekuje u kardiohirurgiji, ortopedskoj, abdominalnoj i vaskularnoj hirurgiji, ali se pojačano krvarenje može javiti i u ostalim granama hirurgije [3]. Takođe, pojačano perioperativno krvarenje može biti posledica određenih bolesti (fon Vilebrandova bolest, hemofilija A i B, trombocitopenijska purpura, itd.) ali i primene antikoagulacionih lekova (aspirin, vitamin K-antagonisti, antagonisti ADP receptora, i drugi) [4],[5]. Ozbiljno krvarenje, kao potencijalna komplikacija svih invazivnih procedura, i njegov tretman, u vidu transfuzije krvi i njenih produkata, povezani su sa povećanjem morbiditeta i mortaliteta [6].

U literaturi postoje opisane različite strategije tretmana krvarenja. Jedni autori opisuju dve strategije tretmana krvarenja, koje su zasnovane na transfuziji sveže zamrznute plazme (SZP) i koncentrovanih eritrocita u odnosu 1:2, ili na transfuziji koncentrata fibrinogena i koncentrovanih eritrocita, u zavisnosti od nivoa hemoglobina u krvi. Drugi autori preporučuju tri strategije tretmana krvarenja:

  1. Strategija „kontrole štete” (engl. damage control resuscitation; damage control hematology) predstavlja nadoknadu krvi, SZP i trombocita u odnosu 1:1:1;
  2. Individualni terapijski koncept, zasnovan na standardnim laboratorijskim testovima (PT, aPTT i broj trombocita);
  3. Individualni terapijski, tzv. near-patient koncept, zasnovan na POC testiranju, gde se koagulacioni status i funkcija trombocita ispituju viskoelastističnim i agregometrijskim testovima (tromboelastografija – TEG, rotaciona tromboelastometrija – ROTEM, multiplejt – MULTIPLATE).

Standardni laboratorijski testovi, kao što su PT i aPTT, su slabi prediktori krvarenja i nisu adekvatni za procenu koagulacionog statusa pacijenta.Ukoliko postoji adekvatna oprema, treći koncept može lako da zameni prva dva terapijska koncepta [7],[8].

POINT-OF-CARE (POC) METODE

POC metode obezbeđuju informacije o početku koagulacije, stabilnosti ugruška i fibrinolizi. Rezultati o prisutnom poremećaju koagulacije, kao i njegovim uzrocima, dobijaju se u kratkom vremenskom periodu i mogu se primenjivati u svim fazama hirurškog lečenja: preoperativno, intraoperativno i postoperativno. Nijedna od trenutno dostupnih POC metoda ne može sama pružiti informacije o koagulacionom sistemu u celini. POC metode se dele na agregometrijske i viskoelastične testove [9].

Agregometrijski testovi se koriste u perioperativnoj proceni funkcije trombocita. Oni se razlikuju u odnosu na to koji se agonista koristi u aktiviranju trombocita (kolagen, adenozin difosfat, epinefrin, arahidonska kiselina, trombin). Najčešće korišćen agregometrijski test je multiplejt.

Multiplejt (engl. Multiplate – multiple electrode aggregometry, MEA) jeste test ispitivanja funkcije trombocita. Može se koristiti za otkrivanje poremećaja funkcije trombocita, praćenje antitrombocitne terapije, kao i za procenu rizika od krvarenja. Ovaj test koristi uzorak pune krvi u postupku kvantifikacije agregacijske funkcije trombocita, tako što se trombociti iz uzorka pune krvi zalepe za metalne elektrode, kojih ima po dva para u svakoj kiveti, a između njih se kontinuirano meri električni otpor. Korišćenjem različitih reagenasa (adenozin difosfat, kolagen, arahidonska kiselina, ristocetin, peptid-6 aktivator receptora trombina - TRAP-6) dolazi do aktivacije trombocita preko različitih receptora, koji se nalaze na njihovoj površini, i na taj način se, pored funkcije trombocita, može ispitati i efekat antitrombocitne terapije. Rezultati se dobijaju u vidu grafikona, na kojem površina ispod krivulja označava funkciju trombocita i efekat antitrombocitne terapije, pri čemu veća površina predstavlja bolju funkciju trombocita (Slike 1 i 2) [10],[11].

Viskoelastični testovi (rotaciona tromboelastometrija - ROTEM i tromboelastografija - TEG) obezbeđuju podatke o vremenu početka formiranja ugruška, dinamici formiranja kao i čvrstini i stabilnosti ugruška tokom vremena. Oni omogućavaju paralelno praćenje ovih parametara na jednom uzorku krvi, nakon aktiviranja koagulacije različitim agonistima, a posebna prednost je mogućnost detektovanja hiperfibrinolize [12].

TEG test je otkriven 1948. godine. U početku se koristio samo u proceni koagulacionog statusa tokom transplantacije jetre, dok se danas koristi u kardiohirurgiji, ginekologiji, ortopediji i drugim granama hirurgije [13]. Uz pomoć TEG metode dobijaju se informacije o formiranju fibrina, interakciji trombocita i fibrina, čvrstini ugruška i fibrinolizi. Kao aktivatori koagulacije koriste se: selit, kaolin ili tkivni faktor. Izvođenjem TEG metode prati se pet parametara u različitim stadijumima formiranja ugruška: R-vrednost, K-vrednost, α ugao, maksimalna amplituda (MA) i maksimalnu amplituda nakon 60 minuta (MA60). Uz to, prate se i indeksi razgradnje ugruška nakon 30 i 60 minuta od postizanja maksimalne amplitude (engl. LY-lysis index – LY30; LY60). Referentne vrednosti zavise od aktivatora koji se koristi. R-vrednost predstavlja vreme zgrušavanja (engl. clotting time – CT) odnosno period od trenutka početka testa do trenutka početka formiranja fibrina. K-vrednost predstavlja kinetiku formiranja ugruška, odnosno brzinu zgrušavanja kojom se dostiže određeni nivo čvrstine ugruška (vreme od početka formiranja ugruška do trenutka kada amplituda dostigne 20 mm). Ugao α je ugao koji formira tangenta kada je amplituda 2 mm. On predstavlja brzinu formiranja fibrina (jačanja ugruška). Maksimalna amplituda (MA) predstavlja čvrstinu ugruška, koja zavisi od funkcije i broja trombocita i njihove interakcije sa fibrinom (Slike 3 i 4). Ovaj parametar se koristi kao marker za otkrivanje poremećaja funkcije trombocita. Ograničenje TEG metode ogleda se u nemogućnosti detektovanja poremećaja funkcije trombocita nastalih usled dejstva antitrombocitnih lekova, ali je ovaj nedostatak prevaziđen agregometrijskim testovima [11],[14]. Modifikacija TEG metode, korišćenjem tkivnog faktora ili kaolina kao aktivatora, nazvana je brza TEG metoda (engl. rapid TEG - rTEG). Rezultati ovog testa su dostupnu u roku od oko 15 minuta i mogu se koristiti u proceni potrebe za ranom transfuzijom produkata krvi [15]. Spiess je sa svojim kolegama analizirao 1.079 pacijenata, pre i nakon uvođenja TEG metode, koja je predstavljala važan faktor pri donošenju odluka o nadoknadi krvi i krvnih produkata. Zaključeno je da nakon uvođenja TEG metode dolazi do značajnog smanjenja nadoknade krvi i svih krvnih produkata (osim krioprecipitata) zbog ranog otkrivanja poremećaja koagulacije i blagovremenog delovanja [16]. Četiri godine kasnije do istog zaključka došao je i Shore- -Lesserson [17],[18],[19].

Slika 1. Multiplejt kriva *AUC – Površina ispod krive Preuzeto iz: Dimić N i dr. Procena obima intraoperativnog krvarenja i strategije za smanjenje rizika i nadoknadu volumena, u: Kalezić N. Perioperativna medicina 1. Medicinski fakultet, Beograd; 2020; 303-324.

Slika 2. Praćenje efekta antitrombocitne terapije Preuzeto iz: Dimić N i dr. Procena obima intraoperativnog krvarenja i strategije za smanjenje rizika i nadoknadu volumena, u: Kalezić N. Perioperativna medicina 1. Medicinski fakultet, Beograd; 2020; 303-324.

Slika 3. Tromboelastografija – parametri praćenja Preuzeto iz: Dimić N i dr. Procena obima intraoperativnog krvarenja i strategije za smanjenje rizika i nadoknadu volumena, u: Kalezić N. Perioperativna medicina 1. Medicinski fakultet, Beograd; 2020; 303-324.

Slika 4. Primeri različitih poremećaja prikazanih tromboelastogramom Preuzeto iz: Dimić N i dr. Procena obima intraoperativnog krvarenja i strategije za smanjenje rizika i nadoknadu volumena, u: Kalezić N. Perioperativna medicina 1. Medicinski fakultet, Beograd; 2020; 303-324

Rotaciona tromboelastometrija (ROTEM) je viskoelastična POC metoda kod koje se senzor fiksiran na rotacionoj osovini uranja u kivetu koja sadrži uzorak krvi. Gubitak elastičnosti tokom zgrušavanja krvi detektuje se kao refleksija svetla na malom ogledalu pričvršćenom za osovinu, a prikazuje se u vidu tromboelastograma [20].

Primenom ROTEM metode prate se sledeći parametri:

  • vreme zgrušavanja (CT) jeste vreme od trenutka početka testa do trenutka kad maksimalna amplituda iznosi 2 mm. Ova vrednost pruža informacije o početku formiranja ugruška;
  • vreme formiranja ugruška (engl. clot formation time – CFT) jeste vreme za koje maksimalna amplituda poraste sa 2 mm na 20 mm. Ova vrednost pruža informacije o polimerizaciji fibrina i stabilizaciji ugruška trombocitima i faktorom XIII;
  • maksimalna čvrstina ugruška (engl. maximum clot firmness – MCF) jeste maksimalna amplituda koja je registrovana u testu i zavisi od broja i funkcije trombocita i koncentracije fibrinogena;
  • ugao α jeste ugao koji formira tangenta kada je amplituda 2 mm;
  • maksimalna razgradnja ugruška (engl. maximum lysis – ML) je odnos najniže amplitude nakon postizanja maksimalne čvrstine ugruška i maksimalne amplitude;
  • stabilnost ugruška tokom maksimalne razgradnje ili indeks razgradnje ugruška (engl. clot lysis index – CLI);
  • maksimalna brzina zgrušavanja (engl. maximum velocity – maxVel);
  • vreme do maksimalne brzine (engl. time to maximum velocity – t-maxVel) [21].

U okviru ROTEM metode koagulacija može biti aktivirana tkivnim faktorom (EXTEM) ili elaginskom kiselinom (INTEM) u cilju ubrzavanja analize. Aktivatori unutrašnjeg puta koagulacije (INTEM – fosfolipid i elaginska kiselina) i spoljašnjeg puta koagulacije (EXTEM – tkivni faktor) koriste se da bi pružili informacije slične onima koje pružaju aPTT (INTEM) i PT (EXTEM). Osim osnovnih skrining testova (INTEM i EXTEM) postavljanje diferencijalne dijagnoze je moguće dodatkom specifičnih reagenasa. Kombinovanjem i poređenjem rezultata različitih ROTEM testova moguće je detektovati nedostatak jednog ili više faktora koagulacije, i na osnovu toga u pravo vreme započeti sa adekvatnom terapijom (nadoknadom) [22],[23]. Vreme izvođenja i analiziranja ROTEM testa iznosi oko 10-20 minuta i može se ponoviti za oko 10 minuta od administriranja određenog faktora koagulacije ili produkta krvi sa ciljem usmeravanja dalje terapije, odnosno praćenja efekta primenjene terapije [24].

ROTEM se ne koristi za dijagnostikovanje poremećaja funkcije trombocita, iako indirektno može ukazati na poremećaj njihovog broja ili funkcije [25]. Takođe, ne može se detektovati poremećaj hemostaze usled fon Vilebrandove bolesti ili korišćenja antitrombocitnih lekova primenom samo ROTEM metode, već kombinacijom ROTEM metode i agregometrijskih testova [26]. Terapijski algoritmi bazirani na ROTEM metodi, zasnovani na nadoknadi koncentrata fibrinogena i protrombinskog kompleksa (PCC), ali i primeni antifibrinolitika u traumi, transplantaciji jetre, kardiohirurgiji i drugim granama hirurgije, redukuju transfuziju alogene krvi [27]. Anderson je u svojoj kliničkoj studiji pokazao da je, usled uvođenja ROTEM metode, kod značajno manjeg broja pacijenata izvršena transfuzija eritrocita, SZP i trombocita [28]. ROTEM metoda nije pokazala uticaj na smanjenje mortaliteta, ali jeste na smanjenje perioperativnog gubitka krvi i nadoknade krvi i krvnih produkata [29]. Larsen je ispitivao dijagnostička svojstva TEG metode (aktivirane kaolinom) i ROTEM metode, i zaključio je da ROTEM obezbeđuje preciznije informacije o svim ispitivanim koagulopatijama, te omogućava bržu dijagnostiku, dok TEG metoda nije pokazala zadovoljavajuće rezultate u razlikovanju dilucione koagulopatije i koagulopatije izazavane trombocitopenijom, što može dovesti do nepotrebne transfuzije trombocita (Slike 5 i 6) [11],[30].

Slika 5. ROTEM – parametri praćenja Preuzeto iz: Dimić N i dr. Procena obima intraoperativnog krvarenja i strategije za smanjenje rizika i nadoknadu volumena, u: Kalezić N. Perioperativna medicina 1. Medicinski fakultet, Beograd; 2020; 303-324.

Slika 6. ROTEM – normalan nalaz Preuzeto iz: Dimić N i dr. Procena obima intraoperativnog krvarenja i strategije za smanjenje rizika i nadoknadu volumena, u: Kalezić N. Perioperativna medicina 1. Medicinski fakultet, Beograd; 2020; 303-324.

PREDNOSTI I NEDOSTACI POC METODA

Za razliku od standardnih laboratorijskih testova, za izvođenje POC metoda potrebna je veoma mala količina krvi (do 5 ml) bez dodatne obrade i preanalitičkog vremenskog odlaganja. Ovo posebno ima značaja kod dugoležećih bolesnika u jedinicama intenzivnog lečenja, koji zahtevaju svakodnevnu (ponekad i češću) procenu koagulacionog statusa, pri čemu standardni laboratorijski testovi (koji ponekad zahtevaju uzimanje i do 20 ml krvi) mogu pogoršati hemostazni potencijal pacijenta. Uzorak krvi potreban za izvođenje POC metoda može se nositi u laboratoriju ili se POC metode mogu izvoditi u neposrednoj blizini pacijenata (engl. near-patient), u operacionoj sali ili jedinici intenzivne nege, pa čak i u terenskim uslovima [31]. Ipak, njihova glavna prednost jeste brza dostupnost rezultata [32]. U poređenju sa standardnim laboratorijskim koagulacionim testovima, za čije izvođenje je potrebno između 40 i 90 minuta, što je neprihvatljivo u situacijama akutnog krvarenja, jer ne reflektuje trenutno stanje koagulacionog sistema, POC testovi mogu pružiti informacije o koagulacionom statusu pacijenta u roku od oko 15 minuta. Na taj način, POC testovi predstavljaju gotovo trenutni klinički prikaz koagulacionog stanja pacijenta [33]. Zbog toga je nepisano pravilo da se u slučaju nemogućnosti izvođenja POC dijagnostičkih metoda, čija upotreba može nadomestiti nedostatke i ograničenja standardnih koagulacionih testova, odluke o nadoknadi krvi i krvnih derivata, u toku operacije, donose na osnovu kliničkih znakova [13],[34].

Viskoelastični testovi omogućavaju ranu procenu potrebe za masivnom transfuzijom i usmerenom terapijom specifičnim hemostatskim lekovima, koncentratima faktora koagulacije, kao i produktima krvi [35]. Nekoliko kohortnih studija pokazalo je da je hemostatska terapija bazirana na POC testiranju povezana sa smanjenjem potrebe za transfuzijom (nadoknadom) krvi, smanjenom incidencom neželjenih događaja uzrokovanih transfuzijom, kao i sa boljim krajnjim ishodom [36].Ovi testovi pomažu lekarima da prepoznaju pacijente koji su pod povećanim rizikom od krvarenja, a koji mogu imati veliku korist od tzv. cell-saver metode, kao i one koji bi imali koristi od profilaktičke primene antifibrinolitika [37].

Pacijentima sa akutnim koronarnim sindromom se često preporučuje prestanak uzimanja antitrombocitne terapije nekoliko dana pre kardiohirurške intervencije. Ipak, prestanak uzimanja ovih lekova značajno povećava rizik od rane tromboze grafta ili stenta nakon kardiohirurške intervencije, pa se antitrombocitni lekovi ipak primenjuju do dana operacije, iako se time povećava rizik od perioperativnog i postoperativnog krvarenja [38]. Upotreba dvojne antitrombocitne terapije (aspirin i klopidogrel) može dovesti do poremećaja agregacije trombocita, a povezana je i sa povećanjem gubitka krvi, povećanim rizikom za hiruršku reintervenciju i produžavanjem vremena oporavka u jedinici intenzivne nege, u kojoj POC metode igraju značajnu ulogu [39].

Perioperativna procena funkcije trombocita u kardiohirurgiji, ali i u drugim granama hirurgije, može se izvršiti pomoću multiplejt testa ili TEG testa, Ovako vođena hemostatska terapija povezana je sa: smanjenjem postoperativnog krvarenja, smanjenjem potrebe za nadoknadom krvnih produkata, poboljšanjem ishoda operacije, smanjenjem finansijskih troškova, i značajnim smanjenjem mortaliteta [40]. Upotreba transfuzijskih algoritama, zasnovanih na POC metodama, pokazala je smanjenje potrebe za nadoknadom krvnih produkata i smanjenje gubitka krvi u kardiohirurgiji [41]. U skorašnjoj kohortnoj studiji, koja je obuhvatila 3.865 kardiohirurških pacijenata, prva linija terapije zasnovana na transfuziji koncentrata fibrinogena i protrombinskog kompleksa, i vođena primenom POC metoda (ROTEM i Multiplate) usko je povezana sa značajnim smanjenjem potrebe za transfuzijom alogene krvi, redukcijom incidence masivne transfuzije, reoperacije i tromboembolijskih komplikacija, kao i sa ekonomskom uštedom [27],[42].Pacijenti sa hirurškim krvarenjem, koji zahtevaju hitnu re-eksploraciju, lakše se identifikuju uz pomoć POC metoda nego standardnim laboratorijskim testovima, koji mogu pokazivati abnormalne vrednosti i do nekoliko sati nakon kardiohirurške operacije [43].

Kod velikih operacija, u slučaju intraoperativnog krvarenja, odluka o nadoknadi krvnih produkata se donosi na osnovu kliničke procene stanja pacijenta. Intraoperativno krvarenje je dinamički proces sa potencijalno životno ugrožavajućim posledicama, koji, zajedno sa primenom kristaloidnih rastvora, dovodi do hemodilucije i potrošnje faktora koagulacije [44]. Dok se koncentracija hemoglobina i broj trombocita određuju u roku od 15 minuta, za dobijanje rezultata SLT potrebno je od 45 do 90 minuta [31]. POC metodama je potrebno značajno manje vremena za procenu koagulacionog statusa [45]. Odluka o nadoknadi krvnih produkata na osnovu POC metoda tokom intraoperativnog krvarenja doprinosi značajnom smanjenju nadoknade krvnih produkata, svih eventualnih posledica i rizika koje ova nadoknada nosi, kao i značajnom poboljšanju ishoda same operacije [46]. Iskustva pokazuju da, kod ozbiljnog akutnog krvarenja, terapijski algoritmi treba da budu usmereni ka povećanju vrednosti parametara ROTEM analize, iznad normalnih referentnih granica [47].

POC metode imaju sve veću ulogu u dijagnostikovanju septičnih stanja. Imajući u vidu da biomarkeri sepse, kao što su prokalcitonin i interleukin-6, mogu biti povišeni i kod traumatizovanih pacijenata ili pacijenata podvrgnutih operativnim zahvatima, kada nema infekcije, parametri POC metoda mogu imati ulogu kao biomarkeri u ranom otkrivanju sepse kod kritično obolelih pacijenata. Naime, u svojoj studiji, koja je obuhvatila 56 pacijenata sa ozbiljnom sepsom i 52 pacijenta podvrgnuta operativnim zahvatima, Adamzik je pokazao da je tromboelastometrijski parametar - indeks razgradnje, pouzdaniji biomarker sepse od prokalcitonina, interleukina-6 i C-reaktivnog protein (CRP) [48].

Trenutna saznanja o patologiji koagulopatije uzrokovane traumom govore o velikom značaju hiperfibrinolize [49]. Fibrinogen je prvi faktor čije se vrednosti kod krvarenja snižavaju ispod referentnih [50]. Glavni uzrok smanjene čvrstine ugruška kod traumatizovanih pacijenata je upravo oštećenje polimerizacije fibrina, čiji je uzrok smanjena koncentracija fibrinogena [51]. Ozbiljna deficijencija fibrinogena kod traumatizovanih pacijenata je upozoravajući znak na moguću hiperfibrinolizu [52]. ROTEM je brza i pouzdana metoda detekcije perioperativne fibrinolize [53]. U maloj retrospektivnoj studiji, u kojoj je 36 traumatizovanih pacijenata podeljeno u dve grupe, izvršeno je poređenje terapijskog algoritma zasnovanog na transfuziji SZP bez primene ROTEM metode i terapijskog algoritma zasnovanog na ROTEM testiranju i ordiniranju faktora koagulacije bez transfuzije SZP. Uočena je značajna razlika između dve pomenute grupe, u smislu redukcije transfuzije i neželjenih događaja transfuzije u grupi u kojoj je izvršeno ROTEM testiranje [54]. Prospektivna studija, koja je uključivala 517 traumatizovanih pacijenata, pokazala je da tromboelastografija omogućava brzu procenu koagulacionog statusa traumatizovanih pacijenata, brzu detekciju hipofibrinogenemije i rano ordiniranje koncentrata fibrinogena, što je povezano sa značajno boljim preživljavanjem [55]. Takođe, upotrebom POC metoda značajno se smanjuje gubitak krvi i potreba za nadoknadom krvi i njenih derivata kod traumatizovanih pacijenata, ali se ne smanjuje mortalitet [56].

Naravno, i POC metode imaju svoja ograničenja, a to su, pre svega, problem standardizacije (koji prati i SLT) i cena. Standardizovana temperatura od 370 C, na kojoj se POC testovi izvode, može ometati detektovanje koagulopatija koje nastaju u stanjima hipo/ hipertermije. Takođe se ne mogu detektovati koagulopatije koje nastaju usled poremećaja normalnog fiziološkog stanja pacijenta, npr. poremećaj vrednosti pH krvi, koncentracije jona kalcijuma, ili hematokrita [57]. Cena izvođenja POC testova (aparatura, reagensi, rastvori, održavanje) prevazilazi cenu izvođenja SLT. Kombinovano izvođenje agregometrijskih i viskoelastičnih testova košta od 25 do 35 evra, dok je cena izvođenja standardnih koagulacionih testova manja od 10 evra. Ipak, ova razlika u ceni može se kompenzovati odlukama o racionalnijoj nadoknadi krvi i njenih derivata i primeni drugih lekova, koje se donose na osnovu rezultata POC metoda [58]. U svojoj studiji, Nuttal je pokazao da primena POC metoda dovodi do manjeg postoperativnog gubitka krvi, samim tim i manje nadoknade krvi i krvnih derivata [46]. U studiji koja je obuhvatila 1.422 pacijenta, podvrgnutih kardiohirurškim operacijama, Spalding je zaključio da upotreba POC metoda dovodi do finansijske uštede od 50 odsto, usled smanjene nadoknade krvi, njenih derivata i drugih hemoterapijskih agenasa [20]. Gorlinger je, u retrospektivnoj studiji koja je obuhvatila 3.865 kardiohirurških pacijenata, poredio finansijski efekat prilikom primene koagulacione terapije jedne godine pre (2004.) i jedne godine nakon (2009.) uvođenja ROTEM metode i formiranja terapijskih algoritama na osnovu njenih rezultata kod kardiohirurških pacijenata. Ustanovljena je finansijska ušteda od 34,3 procenta nakon upotrebe POC metoda, te je zaključeno da je 2009. godine bolnica zbog upotrebe terapijskih algoritama vođenih ROTEM metodom ostvarila uštedu od oko 50.000 dolara. Ekonomska ušteda usled smanjenja nadoknade krvi i njenih derivata može kompenzovati ili prevazići povećanje nastalo utroškom koncentrata faktora koagulacije [42].

ZAKLJUČAK

Istraživanje literature pokazalo je da je POC testiranje brže i sveobuhvatnije od standardnog laboratorijskog testiranja i da omogućava efikasniji i ekonomičniji pristup u lečenju. SLT nisu pogodni za brzo i precizno perioperativno identifikovanje poremećaja i nedostataka faktora koagulacije. S druge strane, POC metode obezbeđuju brzo postavljanje diferencijalne dijagnoze poremećaja i nedostataka faktora koagulacije, kod postojeće ili novonastale koagulopatije. Samim tim, opravdano je preporučiti upotrebu POC metoda u kreiranju terapijskih algoritama u lečenju pacijenata sa specifičnim perioperativnim poremećajima koagulacije. Pored ovoga, POC metode imaju ulogu u postavljanju dijagnoze septičnog stanja, a mogu čak biti od značaja u predviđanju mortaliteta kod septičnih pacijenata, iako nije definitvno potvrđen uticaj ovih testova na snižavanje postoperativnog umiranja. S obzirom da nijedna POC metoda samostalno ne pokriva celokupni spektar hemostaze, preporučuje se kombinacija agregometrijskih i viskoelastičnih metoda. Terapija koagulopatija i poremećaja nastalih perioperativnim gubitkom krvi treba da bude zasnovana na algoritmima postavljenim na osnovu POC metoda.

  • Sukob interesa:
    Nije prijavljen

Informacije

Volumen 1 Broj 1

Volumen 1 Broj 1

Septembar 2020

Strane 75-88

  • Primljen:
    15 mart 2020
  • Revidiran:
    19 jun 2020
  • Prihvaćen:
    24 jun 2020
  • Objavljen online:
    30 avgust 2020
  • DOI:
Autor za korespodenciju

Nemanja Dimić
Institut za hirurško-ortopedske bolesti „Banjica”
Mihaila Avramovića 28, 11 000 Beograd, Srbija
Elektronska adresa: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.


  • 1. American Society of Anesthesiologists, Task Force on Blood Component Therapy. Practice guidelines for blood component therapy. Anaesthesiology. 1996; 84:732–47. [CROSSREF]

    2. British Committee for Standards in Haematology, Blood Transfusion Task Force. Guidelines for the use of fresh-frozen plasma, cryoprecipitate and cryosupernatant. British J Haematol. 2004; 126:11–28. [CROSSREF]

    3. Ghadimi K, Levy JH, Welsby IJ. Perioperative management of the bleeding patient. Br J Anaesth. 2016; 117(3):18–30. [CROSSREF]

    4. Smilowitz NR, Gupta N, Guo Y, Bangalore S, Berger JS. Perioperative bleeding and thrombotic risks in patients with Von Willebrand disease. J Thromb Thrombolysis. 2017; 44(1):67–70. [CROSSREF]

    5. Clark NP, Douketis JD, Hasselblad V, Schulman S, Kindzelski AL, Orthel TL. Predictors of perioperative major bleeding in patients who interrupt warfarin for an elective surgery or procedure: Analysis of the BRIDGE trial. Am Heart J. 2018; 195:108–114. [CROSSREF]

    6. Bolton-Maggs PH, Cohen H. Serious Hazards of Transfusion (SHOT) haemovigilance and progress is improving transfusion safety. Br J Haematol. 2013; 163(3):303–314. [CROSSREF]

    7. Kozek-Langenecker SA. Perioperative coagulation monitoring. Best Pract Res Clin Anaesthesiol. 2010; 24:27–40. [CROSSREF]

    8. Murthi SB, Stansbury LG, Dutton RP, Edelman BB, Scalea TM, Hess JR. Transfusion medicine in trauma patients: an update. Expert Rev Hematol. 2011; 4:527–537. [CROSSREF]

    9. Luddington RJ. Thrombelastography/thromboelastometry. Clin Lab Haematol. 2005; 27:81-90. [CROSSREF]

    10. Jambor C, von Pape KW, Spannagl M, Dietrich W, Giebel A, Weisser H. Multiple Electrode Whole Blood Aggregometry, PFA-100, and In Vivo Bleeding Time for the Point-Of-Care Assessment of Aspirin-Induced Platelet Dysfunction in the Preoperative Setting. Anesth Analg. 2011; 113:31–9. [CROSSREF]

    11. Dimić N, Savić N, Stanković N, Živaljević V, Paunović I, Kalezić N. Procena obima intraoperativnog krvarenja i strategije za smanjenje rizika i nadoknadu volumena, u: Kalezić N. Perioperativna medicina 1. Medicinski fakultet, Beograd; 2020; 303-324.

    12. Calatzis A, Heesen M, Spannagl M. Patientennahe Sofortdiagnostik von Hämostase Veränderungen in der Anästhesie und Intensivmedizin. Anaesthesist 2003; 52:229–37. [CROSSREF]

    13. Ganter MT, Hofer CK. Coagulation Monitoring: Current Techniques and Clinical Use of Viscoelastic Point-of-Care Coagulation Devices. Anesth Analg. 2008; 106:1366–75. [CROSSREF]

    14. Craft RM, Chavez JJ, Breese SJ, Wortham DC, Cohen E, Carroll RC. A novel modification of the Thrombelastograph assay, isolating platelet function, correlates with optical platelet aggregation. J Lab Clin Med. 2004; 143:301–9. [CROSSREF]

    15. Cotton BA, Faz G, Hatch QM, Zayde A, Podbielski J, Wade C, et al. Rapid Thrombelastography Delivers Real-Time Results That Predict Transfusion Within 1 Hour of Admission. J Trauma. 2011; 71:407–414. [CROSSREF]

    16. Spiess BD, Gillies BS, Chandler W, Verrier E. Changes in transfusion therapy and reexploration rate after institution of a blood management program in cardiac surgical patients. J Cardiothorac Vasc Anesth. 1995; 9:168–73. [CROSSREF]

    17. Shore-Lesserson L, Manspeizer HE, DePerio M, Francis S, Vela-Cantos F, Ergin MA. Thromboelastography-Guided Transfusion Algorithm Reduces Transfusion in Complex Cardiac Surgery. Anesth Analg. 1999; 88:312–9. [CROSSREF]

    18. Ak K, Isbir CS, Tetik S, Atalan N, Tekeli A, Aljodi M, et al. Thromboelastography-based Transfusion Algorithm Reduces Blood Product Use after Elective CABG: A Prospective Randomized Study. Journal of Cardiac Surgery. 2009; 24:404–10. [CROSSREF]

    19. Westbrook AJ, Olsen J, Bailey M, Bates J, Scully M, Salamonsen RF. Protocol Based on Thromboelastograph (TEG) Out-Performs Physician Preference Using Laboratory Coagulation Tests to Guide Blood Replacement During and After Cardiac Surgery: A Pilot Study. Heart, Lung & Circulation. 2009; 18:277–88. [CROSSREF]

    20. Spalding GJ, Hartrumpf M, Sierig T, Oesberg N, Kirschke CG, Albes JM. Cost reduction of perioperative coagulation management in cardiac surgery: value of ‘bedside’ thrombelastography (ROTEM). Eur J Cardiothorac Surg. 2007; 31:1052–7. [CROSSREF]

    21. Rivard GE, Brummel-Ziedins KE, Mann KG, Fan L, Hofer A, Cohen E. Evaluation of the profile of thrombin generation during the process of whole blood clotting as assessed by thrombelastography. J Thromb Haemost. 2005; 3:2039–43. [CROSSREF]

    22. Görlinger, K, Jambor, C, Hanke AA, Dirkmann D, Adamzik M, Hartmann M, Rahe-Meyer N. Perioperative Coagulation Management and Control of Platelet Transfusion by Point-of-Care Platelet Function Analysis. Transfus Med Hemother. 2007; 34:396-411. [CROSSREF]

    23. Akay OM. The Double Hazard of Bleeding and Thrombosis in Hemostasis from a Clinical Point of View: A Global Assessment by Rotational Thromboelastometry (ROTEM). Clin Appl Thromb Hemost. 2018; 24(6):850–8. [CROSSREF]

    24. Johansson PI, Solbeck S, Genet G, Strensballe J, Ostrowski SR. Coagulopathy and hemostatic monitoring in cardiac surgery: An update. Scand Cardiovasc J. 2012; 46:194-202. [CROSSREF]

    25. Scharbert G, Auer A, Kozek-Langenecker S. Evaluation of the Platelet Mapping Assay on rotational thromboelastometry ROTEM®. Platelets. 2009; 20:125–30. [CROSSREF]

    26. Bolliger D, Seeberger MD, Tanaka KA. Principles and Practice of Thromboelastography in Clinical Coagulation Management and Transfusion Practice. Transfus Med Rev. 2011; 26:1–13. [CROSSREF]

    27. Weber CF, Görlinger K, Meininger D, Hermann E, Bingold T. Point-of-Care Testing: A Prospective, Randomized Clinical Trial of Efficacy in Coagulopathic Cardiac Surgery Patients. Anesthesiology. 2012; 117:531–47. [CROSSREF]

    28. Anderson L, Quasim I, Soutar R, Steven M, Macfie A, Korte W. An audit of red cell and blood product use after the institution of thromboelastometry in a cardiac intensive care unit. Transfus Med. 2006; 16:31-9. [CROSSREF]

    29. Afshari A, Wikkelsø A, Brok J, Møller AM, Wetterslev J. Thrombelastography (TEG) or thromboelastometry (ROTEM) to monitor haemotherapy versus usual care in patients with massive transfusion. Cochrane Database Syst Rev. 2011; 16(3). [CROSSREF]

    30. Larsen OH, Fenger-Eriksen C, Christiansen K, Ingerslev J, Sørensen B. Performance and Therapeutic Consequence of Thromboelastometry Activated by Kaolin versus a Panel of Specific Reagents. Anesthesiology. 2011; 115:294-302. [CROSSREF]

    31. Toulon P, Ozier Y, Ankri A, Fléron MH, Leroux G, Samama CM. Point-of-care versus central laboratory coagulation testing during haemorrhagic surgery. A multicenter study. Thromb Haemost. 2009; 101:394–401. [CROSSREF]

    32. Haas T, Spielmann N, Mauch J, Madjdpour C, Speer O, Schmugge M, Weiss M. Comparison of thromboelastometry (ROTEM®) with standard plasmatic coagulation testing in paediatric surgery. Br J Anaesth, 2012; 108:36–41. [CROSSREF]

    33. Aoki K, Sugimoto A, Nagasawa A, Saito M, Ohzeki H. Optimization of thromboelastography-guided platelet transfusion in cardiovascular surgery. Gen Thorac Cardiovasc Surg. 2012; 60:411-6. [CROSSREF]

    34. Ho AM, Karmakar MK, Dion PW. Are we giving enough coagulation factors during major trauma resuscitation? Am J Surg. 2005; 190:479–84. [CROSSREF]

    35. Pezold M, Moore EE, Wohlauer M, Sauaia A, Gonzalez E, Banerjee A, Silliman CC. Viscoelastic clot strength predicts coagulation-related mortality within 15 minutes. Surgery. 2012; 151:48–54. [CROSSREF]

    36. Schöchl H, Nienaber U, Maegele M, Hochleitner G, Primavesi F, Steitz B, et al. Transfusion in trauma: thromboelastometry-guided coagulation factor concentrate-based therapy versus standard fresh frozen plasma-based therapy. Crit Care. 2011; 15:83. [CROSSREF]

    37. Clevenger B, Mallett SV. Transfusion and coagulation management in liver transplantation. World J Gastroenterol. 2014; 20:6146–58. [CROSSREF]

    38. Di Dedda U, Ranucci M, Baryshnikova E, Castelvecchio S, Surgical and Clinical Outcome Research Group. Thienopyridines resistance and recovery of platelet function after discontinuation of thienopyridines in cardiac surgery patients. Eur J Cardiothorac Surg. 2014; 45:165-70. [CROSSREF]

    39. Chassot P-G, Delabays A, Spahn DR. Perioperative antiplatelet therapy: the case for continuing therapy in patients at risk of myocardial infarction. British Journal of Anaesthesia. 2007; 99:316–28. [CROSSREF]

    40. Kozek-Langenecker SA, Afshari A, Albaladejo P, Santullano CA, De Robertis E, Filipescu DC, et al. Management of severe perioperative bleeding: Guidelines from the European Society of Anaesthesiology. Eur J Anaesthesiol. 2013; 30:270-382. [CROSSREF]

    41. Avidan MS, Alcock EL, Da Fonseca J, Ponte J, Desai JB, Despotis GJ, et al. Comparison of structured use of routine laboratory tests or near-patient assessment with clinical judgement in the management of bleeding after cardiac surgery. Br J Anaesth. 2004; 92:178–86. [CROSSREF]

    42. Görlinger K, Dirkmann D, Hanke A, Kamler M, Kottenberg E, Thielmann M, et al. First-line therapy with coagulation factor concentrates combined with point-of-care coagulation testing is associated with decreased allogeneic blood transfusion in cardiovascular surgery. Anesthesiology. 2011; 115:1179–91. [CROSSREF]

    43. Nuttall GA, Oliver WC, Beynen FM, Santrach PJ, Strickland RA, Murray MJ. Determination of normal versus abnormal activated partial thromboplastin time and prothrombin time after cardiopulmonary bypass. Journal of Cardiothoracic and Vascular Anesthesia. 1995; 9:355–61. [CROSSREF]

    44. Lier H, Krep H, Schroeder S, Stuber F. Preconditions of Hemostasis in Trauma: A Review. The Influence of Acidosis, Hypocalcemia, Anemia, and Hypothermia on Functional Hemostasis in Trauma. J Trauma. 2008; 65:951-60. [CROSSREF]

    45. Kozek-Langenecker S. Management of massive operative blood loss. Minerva Anestesiol. 2007; 73:401–15. [HTTP]

    46. Nuttall GA, Oliver WC, Santrach PJ, Bryant S, Dearani JA, Schaff HV, et al. Efficacy of a Simple Intraoperative Transfusion Algorithm for Nonerythrocyte Component Utilization after Cardiopulmonary Bypass. Anesthesiology. 2001; 94:773-81. [CROSSREF]

    47. Theusinger OM, Nürnberg J, Asmis LM, Seifert B, Spahn DR. Rotation thromboelastometry (ROTEM®) stability and reproducibility over time. Eur J Cardiothorac Surg. 2010; 37:677–83. [CROSSREF]

    48. Adamzik M, Eggmann M, Frey UH, Görlinger K, Bröcker-Preuß M, Marggraf G, et al. Comparison of thromboelastometry with procalcitonin, interleukin 6, and C-reactive protein as diagnostic tests for severe sepsis in critically ill adults. Crit Care. 2010; 14:178. [CROSSREF]

    49. Brohi K, Cohen MJ, Ganter MT, Shultz MJ, Levi M, Mackersie R, et al. Acute Coagulopathy of Trauma: Hypoperfusion Induces Systemic Anticoagulation and Hyperfibrinolysis. J Trauma. 2008; 64:1211–1217. [CROSSREF]

    50. Hippala ST, Myllyla GJ, Vahtera EM. Hemostatic Factors and Replacement of Major Blood Loss with Plasma-Poor Red Cell Concentrates. Anesth Analg. 1995; 81:360–65. [CROSSREF]

    51. Tauber H, Innerhofer P, Breitkopf R, Westermann I, Beer R, El Attal R, et al. Prevalence and impact of abnormal ROTEM® assays in severe blunt trauma: results of the ‘Diagnosis and Treatment of Trauma-Induced Coagulopathy (DIA-TRE-TIC) study’. Br J Anaesth. 2011; 107:378–87. [CROSSREF]

    52. Schöchl H, Frietsch T, Pavelka M, Jámbor C. Hyperfibrinolysis After Major Trauma: Differential Diagnosis of Lysis Patterns and Prognostic Value of Thrombelastometry. J Trauma. 2009; 67: 125–31. [CROSSREF]

    53. Levrat A, Gros A, Rugeri L, Inaba K, Floccard B, Negrier C, et al. Evaluation of rotation thrombelastography for the diagnosis of hyperfibrinolysis in trauma patients. Br J Anaesth. 2008; 100:792–7. [CROSSREF]

    54. Nienaber U, Innerhofer P, Westermann I, Schöchl H, Attal R, Breitkopf R, et al. The impact of fresh frozen plasma vs coagulation factor concentrates on morbidity and mortality in trauma-associated haemorrhage and massive transfusion. Injury. 2011; 42:697–701. [CROSSREF]

    55. Rourke C, Curry N, Khan S, Taylor R, Raza I, Davenport R, et al. Fibrinogen levels during trauma hemorrhage, response to replacement therapy, and association with patient outcomes. J Thromb Haemost. 2012; 10:1342–51. [CROSSREF]

    56. Schöchl H, Forster L, Woidke R, Solomon C, Voelckel W. Use of rotation thromboelastometry (ROTEM®) to achieve successful treatment of polytrauma with fibrinogen concentrate and prothrombin complex concentrate. Anaesthesia. 2010; 65: 199–203. [CROSSREF]

    57. Briggs C, Kimber S, Green L. Where are we at with point‐of‐care testing in haematology?. Br J Haematol. 2012; 158:679-90. [CROSSREF]

    58. Görlinger K, Dirkmann D, Weber CF, Rahe-Meyer N, Hanke AA. Algorithms for transfusion and coagulation management in massive haemorrhage. Anästh Intensivmed. 2011; 52:145–59. [HTTP]


LITERATURA

1. American Society of Anesthesiologists, Task Force on Blood Component Therapy. Practice guidelines for blood component therapy. Anaesthesiology. 1996; 84:732–47. [CROSSREF]

2. British Committee for Standards in Haematology, Blood Transfusion Task Force. Guidelines for the use of fresh-frozen plasma, cryoprecipitate and cryosupernatant. British J Haematol. 2004; 126:11–28. [CROSSREF]

3. Ghadimi K, Levy JH, Welsby IJ. Perioperative management of the bleeding patient. Br J Anaesth. 2016; 117(3):18–30. [CROSSREF]

4. Smilowitz NR, Gupta N, Guo Y, Bangalore S, Berger JS. Perioperative bleeding and thrombotic risks in patients with Von Willebrand disease. J Thromb Thrombolysis. 2017; 44(1):67–70. [CROSSREF]

5. Clark NP, Douketis JD, Hasselblad V, Schulman S, Kindzelski AL, Orthel TL. Predictors of perioperative major bleeding in patients who interrupt warfarin for an elective surgery or procedure: Analysis of the BRIDGE trial. Am Heart J. 2018; 195:108–114. [CROSSREF]

6. Bolton-Maggs PH, Cohen H. Serious Hazards of Transfusion (SHOT) haemovigilance and progress is improving transfusion safety. Br J Haematol. 2013; 163(3):303–314. [CROSSREF]

7. Kozek-Langenecker SA. Perioperative coagulation monitoring. Best Pract Res Clin Anaesthesiol. 2010; 24:27–40. [CROSSREF]

8. Murthi SB, Stansbury LG, Dutton RP, Edelman BB, Scalea TM, Hess JR. Transfusion medicine in trauma patients: an update. Expert Rev Hematol. 2011; 4:527–537. [CROSSREF]

9. Luddington RJ. Thrombelastography/thromboelastometry. Clin Lab Haematol. 2005; 27:81-90. [CROSSREF]

10. Jambor C, von Pape KW, Spannagl M, Dietrich W, Giebel A, Weisser H. Multiple Electrode Whole Blood Aggregometry, PFA-100, and In Vivo Bleeding Time for the Point-Of-Care Assessment of Aspirin-Induced Platelet Dysfunction in the Preoperative Setting. Anesth Analg. 2011; 113:31–9. [CROSSREF]

11. Dimić N, Savić N, Stanković N, Živaljević V, Paunović I, Kalezić N. Procena obima intraoperativnog krvarenja i strategije za smanjenje rizika i nadoknadu volumena, u: Kalezić N. Perioperativna medicina 1. Medicinski fakultet, Beograd; 2020; 303-324.

12. Calatzis A, Heesen M, Spannagl M. Patientennahe Sofortdiagnostik von Hämostase Veränderungen in der Anästhesie und Intensivmedizin. Anaesthesist 2003; 52:229–37. [CROSSREF]

13. Ganter MT, Hofer CK. Coagulation Monitoring: Current Techniques and Clinical Use of Viscoelastic Point-of-Care Coagulation Devices. Anesth Analg. 2008; 106:1366–75. [CROSSREF]

14. Craft RM, Chavez JJ, Breese SJ, Wortham DC, Cohen E, Carroll RC. A novel modification of the Thrombelastograph assay, isolating platelet function, correlates with optical platelet aggregation. J Lab Clin Med. 2004; 143:301–9. [CROSSREF]

15. Cotton BA, Faz G, Hatch QM, Zayde A, Podbielski J, Wade C, et al. Rapid Thrombelastography Delivers Real-Time Results That Predict Transfusion Within 1 Hour of Admission. J Trauma. 2011; 71:407–414. [CROSSREF]

16. Spiess BD, Gillies BS, Chandler W, Verrier E. Changes in transfusion therapy and reexploration rate after institution of a blood management program in cardiac surgical patients. J Cardiothorac Vasc Anesth. 1995; 9:168–73. [CROSSREF]

17. Shore-Lesserson L, Manspeizer HE, DePerio M, Francis S, Vela-Cantos F, Ergin MA. Thromboelastography-Guided Transfusion Algorithm Reduces Transfusion in Complex Cardiac Surgery. Anesth Analg. 1999; 88:312–9. [CROSSREF]

18. Ak K, Isbir CS, Tetik S, Atalan N, Tekeli A, Aljodi M, et al. Thromboelastography-based Transfusion Algorithm Reduces Blood Product Use after Elective CABG: A Prospective Randomized Study. Journal of Cardiac Surgery. 2009; 24:404–10. [CROSSREF]

19. Westbrook AJ, Olsen J, Bailey M, Bates J, Scully M, Salamonsen RF. Protocol Based on Thromboelastograph (TEG) Out-Performs Physician Preference Using Laboratory Coagulation Tests to Guide Blood Replacement During and After Cardiac Surgery: A Pilot Study. Heart, Lung & Circulation. 2009; 18:277–88. [CROSSREF]

20. Spalding GJ, Hartrumpf M, Sierig T, Oesberg N, Kirschke CG, Albes JM. Cost reduction of perioperative coagulation management in cardiac surgery: value of ‘bedside’ thrombelastography (ROTEM). Eur J Cardiothorac Surg. 2007; 31:1052–7. [CROSSREF]

21. Rivard GE, Brummel-Ziedins KE, Mann KG, Fan L, Hofer A, Cohen E. Evaluation of the profile of thrombin generation during the process of whole blood clotting as assessed by thrombelastography. J Thromb Haemost. 2005; 3:2039–43. [CROSSREF]

22. Görlinger, K, Jambor, C, Hanke AA, Dirkmann D, Adamzik M, Hartmann M, Rahe-Meyer N. Perioperative Coagulation Management and Control of Platelet Transfusion by Point-of-Care Platelet Function Analysis. Transfus Med Hemother. 2007; 34:396-411. [CROSSREF]

23. Akay OM. The Double Hazard of Bleeding and Thrombosis in Hemostasis from a Clinical Point of View: A Global Assessment by Rotational Thromboelastometry (ROTEM). Clin Appl Thromb Hemost. 2018; 24(6):850–8. [CROSSREF]

24. Johansson PI, Solbeck S, Genet G, Strensballe J, Ostrowski SR. Coagulopathy and hemostatic monitoring in cardiac surgery: An update. Scand Cardiovasc J. 2012; 46:194-202. [CROSSREF]

25. Scharbert G, Auer A, Kozek-Langenecker S. Evaluation of the Platelet Mapping Assay on rotational thromboelastometry ROTEM®. Platelets. 2009; 20:125–30. [CROSSREF]

26. Bolliger D, Seeberger MD, Tanaka KA. Principles and Practice of Thromboelastography in Clinical Coagulation Management and Transfusion Practice. Transfus Med Rev. 2011; 26:1–13. [CROSSREF]

27. Weber CF, Görlinger K, Meininger D, Hermann E, Bingold T. Point-of-Care Testing: A Prospective, Randomized Clinical Trial of Efficacy in Coagulopathic Cardiac Surgery Patients. Anesthesiology. 2012; 117:531–47. [CROSSREF]

28. Anderson L, Quasim I, Soutar R, Steven M, Macfie A, Korte W. An audit of red cell and blood product use after the institution of thromboelastometry in a cardiac intensive care unit. Transfus Med. 2006; 16:31-9. [CROSSREF]

29. Afshari A, Wikkelsø A, Brok J, Møller AM, Wetterslev J. Thrombelastography (TEG) or thromboelastometry (ROTEM) to monitor haemotherapy versus usual care in patients with massive transfusion. Cochrane Database Syst Rev. 2011; 16(3). [CROSSREF]

30. Larsen OH, Fenger-Eriksen C, Christiansen K, Ingerslev J, Sørensen B. Performance and Therapeutic Consequence of Thromboelastometry Activated by Kaolin versus a Panel of Specific Reagents. Anesthesiology. 2011; 115:294-302. [CROSSREF]

31. Toulon P, Ozier Y, Ankri A, Fléron MH, Leroux G, Samama CM. Point-of-care versus central laboratory coagulation testing during haemorrhagic surgery. A multicenter study. Thromb Haemost. 2009; 101:394–401. [CROSSREF]

32. Haas T, Spielmann N, Mauch J, Madjdpour C, Speer O, Schmugge M, Weiss M. Comparison of thromboelastometry (ROTEM®) with standard plasmatic coagulation testing in paediatric surgery. Br J Anaesth, 2012; 108:36–41. [CROSSREF]

33. Aoki K, Sugimoto A, Nagasawa A, Saito M, Ohzeki H. Optimization of thromboelastography-guided platelet transfusion in cardiovascular surgery. Gen Thorac Cardiovasc Surg. 2012; 60:411-6. [CROSSREF]

34. Ho AM, Karmakar MK, Dion PW. Are we giving enough coagulation factors during major trauma resuscitation? Am J Surg. 2005; 190:479–84. [CROSSREF]

35. Pezold M, Moore EE, Wohlauer M, Sauaia A, Gonzalez E, Banerjee A, Silliman CC. Viscoelastic clot strength predicts coagulation-related mortality within 15 minutes. Surgery. 2012; 151:48–54. [CROSSREF]

36. Schöchl H, Nienaber U, Maegele M, Hochleitner G, Primavesi F, Steitz B, et al. Transfusion in trauma: thromboelastometry-guided coagulation factor concentrate-based therapy versus standard fresh frozen plasma-based therapy. Crit Care. 2011; 15:83. [CROSSREF]

37. Clevenger B, Mallett SV. Transfusion and coagulation management in liver transplantation. World J Gastroenterol. 2014; 20:6146–58. [CROSSREF]

38. Di Dedda U, Ranucci M, Baryshnikova E, Castelvecchio S, Surgical and Clinical Outcome Research Group. Thienopyridines resistance and recovery of platelet function after discontinuation of thienopyridines in cardiac surgery patients. Eur J Cardiothorac Surg. 2014; 45:165-70. [CROSSREF]

39. Chassot P-G, Delabays A, Spahn DR. Perioperative antiplatelet therapy: the case for continuing therapy in patients at risk of myocardial infarction. British Journal of Anaesthesia. 2007; 99:316–28. [CROSSREF]

40. Kozek-Langenecker SA, Afshari A, Albaladejo P, Santullano CA, De Robertis E, Filipescu DC, et al. Management of severe perioperative bleeding: Guidelines from the European Society of Anaesthesiology. Eur J Anaesthesiol. 2013; 30:270-382. [CROSSREF]

41. Avidan MS, Alcock EL, Da Fonseca J, Ponte J, Desai JB, Despotis GJ, et al. Comparison of structured use of routine laboratory tests or near-patient assessment with clinical judgement in the management of bleeding after cardiac surgery. Br J Anaesth. 2004; 92:178–86. [CROSSREF]

42. Görlinger K, Dirkmann D, Hanke A, Kamler M, Kottenberg E, Thielmann M, et al. First-line therapy with coagulation factor concentrates combined with point-of-care coagulation testing is associated with decreased allogeneic blood transfusion in cardiovascular surgery. Anesthesiology. 2011; 115:1179–91. [CROSSREF]

43. Nuttall GA, Oliver WC, Beynen FM, Santrach PJ, Strickland RA, Murray MJ. Determination of normal versus abnormal activated partial thromboplastin time and prothrombin time after cardiopulmonary bypass. Journal of Cardiothoracic and Vascular Anesthesia. 1995; 9:355–61. [CROSSREF]

44. Lier H, Krep H, Schroeder S, Stuber F. Preconditions of Hemostasis in Trauma: A Review. The Influence of Acidosis, Hypocalcemia, Anemia, and Hypothermia on Functional Hemostasis in Trauma. J Trauma. 2008; 65:951-60. [CROSSREF]

45. Kozek-Langenecker S. Management of massive operative blood loss. Minerva Anestesiol. 2007; 73:401–15. [HTTP]

46. Nuttall GA, Oliver WC, Santrach PJ, Bryant S, Dearani JA, Schaff HV, et al. Efficacy of a Simple Intraoperative Transfusion Algorithm for Nonerythrocyte Component Utilization after Cardiopulmonary Bypass. Anesthesiology. 2001; 94:773-81. [CROSSREF]

47. Theusinger OM, Nürnberg J, Asmis LM, Seifert B, Spahn DR. Rotation thromboelastometry (ROTEM®) stability and reproducibility over time. Eur J Cardiothorac Surg. 2010; 37:677–83. [CROSSREF]

48. Adamzik M, Eggmann M, Frey UH, Görlinger K, Bröcker-Preuß M, Marggraf G, et al. Comparison of thromboelastometry with procalcitonin, interleukin 6, and C-reactive protein as diagnostic tests for severe sepsis in critically ill adults. Crit Care. 2010; 14:178. [CROSSREF]

49. Brohi K, Cohen MJ, Ganter MT, Shultz MJ, Levi M, Mackersie R, et al. Acute Coagulopathy of Trauma: Hypoperfusion Induces Systemic Anticoagulation and Hyperfibrinolysis. J Trauma. 2008; 64:1211–1217. [CROSSREF]

50. Hippala ST, Myllyla GJ, Vahtera EM. Hemostatic Factors and Replacement of Major Blood Loss with Plasma-Poor Red Cell Concentrates. Anesth Analg. 1995; 81:360–65. [CROSSREF]

51. Tauber H, Innerhofer P, Breitkopf R, Westermann I, Beer R, El Attal R, et al. Prevalence and impact of abnormal ROTEM® assays in severe blunt trauma: results of the ‘Diagnosis and Treatment of Trauma-Induced Coagulopathy (DIA-TRE-TIC) study’. Br J Anaesth. 2011; 107:378–87. [CROSSREF]

52. Schöchl H, Frietsch T, Pavelka M, Jámbor C. Hyperfibrinolysis After Major Trauma: Differential Diagnosis of Lysis Patterns and Prognostic Value of Thrombelastometry. J Trauma. 2009; 67: 125–31. [CROSSREF]

53. Levrat A, Gros A, Rugeri L, Inaba K, Floccard B, Negrier C, et al. Evaluation of rotation thrombelastography for the diagnosis of hyperfibrinolysis in trauma patients. Br J Anaesth. 2008; 100:792–7. [CROSSREF]

54. Nienaber U, Innerhofer P, Westermann I, Schöchl H, Attal R, Breitkopf R, et al. The impact of fresh frozen plasma vs coagulation factor concentrates on morbidity and mortality in trauma-associated haemorrhage and massive transfusion. Injury. 2011; 42:697–701. [CROSSREF]

55. Rourke C, Curry N, Khan S, Taylor R, Raza I, Davenport R, et al. Fibrinogen levels during trauma hemorrhage, response to replacement therapy, and association with patient outcomes. J Thromb Haemost. 2012; 10:1342–51. [CROSSREF]

56. Schöchl H, Forster L, Woidke R, Solomon C, Voelckel W. Use of rotation thromboelastometry (ROTEM®) to achieve successful treatment of polytrauma with fibrinogen concentrate and prothrombin complex concentrate. Anaesthesia. 2010; 65: 199–203. [CROSSREF]

57. Briggs C, Kimber S, Green L. Where are we at with point‐of‐care testing in haematology?. Br J Haematol. 2012; 158:679-90. [CROSSREF]

58. Görlinger K, Dirkmann D, Weber CF, Rahe-Meyer N, Hanke AA. Algorithms for transfusion and coagulation management in massive haemorrhage. Anästh Intensivmed. 2011; 52:145–59. [HTTP]

1. American Society of Anesthesiologists, Task Force on Blood Component Therapy. Practice guidelines for blood component therapy. Anaesthesiology. 1996; 84:732–47. [CROSSREF]

2. British Committee for Standards in Haematology, Blood Transfusion Task Force. Guidelines for the use of fresh-frozen plasma, cryoprecipitate and cryosupernatant. British J Haematol. 2004; 126:11–28. [CROSSREF]

3. Ghadimi K, Levy JH, Welsby IJ. Perioperative management of the bleeding patient. Br J Anaesth. 2016; 117(3):18–30. [CROSSREF]

4. Smilowitz NR, Gupta N, Guo Y, Bangalore S, Berger JS. Perioperative bleeding and thrombotic risks in patients with Von Willebrand disease. J Thromb Thrombolysis. 2017; 44(1):67–70. [CROSSREF]

5. Clark NP, Douketis JD, Hasselblad V, Schulman S, Kindzelski AL, Orthel TL. Predictors of perioperative major bleeding in patients who interrupt warfarin for an elective surgery or procedure: Analysis of the BRIDGE trial. Am Heart J. 2018; 195:108–114. [CROSSREF]

6. Bolton-Maggs PH, Cohen H. Serious Hazards of Transfusion (SHOT) haemovigilance and progress is improving transfusion safety. Br J Haematol. 2013; 163(3):303–314. [CROSSREF]

7. Kozek-Langenecker SA. Perioperative coagulation monitoring. Best Pract Res Clin Anaesthesiol. 2010; 24:27–40. [CROSSREF]

8. Murthi SB, Stansbury LG, Dutton RP, Edelman BB, Scalea TM, Hess JR. Transfusion medicine in trauma patients: an update. Expert Rev Hematol. 2011; 4:527–537. [CROSSREF]

9. Luddington RJ. Thrombelastography/thromboelastometry. Clin Lab Haematol. 2005; 27:81-90. [CROSSREF]

10. Jambor C, von Pape KW, Spannagl M, Dietrich W, Giebel A, Weisser H. Multiple Electrode Whole Blood Aggregometry, PFA-100, and In Vivo Bleeding Time for the Point-Of-Care Assessment of Aspirin-Induced Platelet Dysfunction in the Preoperative Setting. Anesth Analg. 2011; 113:31–9. [CROSSREF]

11. Dimić N, Savić N, Stanković N, Živaljević V, Paunović I, Kalezić N. Procena obima intraoperativnog krvarenja i strategije za smanjenje rizika i nadoknadu volumena, u: Kalezić N. Perioperativna medicina 1. Medicinski fakultet, Beograd; 2020; 303-324.

12. Calatzis A, Heesen M, Spannagl M. Patientennahe Sofortdiagnostik von Hämostase Veränderungen in der Anästhesie und Intensivmedizin. Anaesthesist 2003; 52:229–37. [CROSSREF]

13. Ganter MT, Hofer CK. Coagulation Monitoring: Current Techniques and Clinical Use of Viscoelastic Point-of-Care Coagulation Devices. Anesth Analg. 2008; 106:1366–75. [CROSSREF]

14. Craft RM, Chavez JJ, Breese SJ, Wortham DC, Cohen E, Carroll RC. A novel modification of the Thrombelastograph assay, isolating platelet function, correlates with optical platelet aggregation. J Lab Clin Med. 2004; 143:301–9. [CROSSREF]

15. Cotton BA, Faz G, Hatch QM, Zayde A, Podbielski J, Wade C, et al. Rapid Thrombelastography Delivers Real-Time Results That Predict Transfusion Within 1 Hour of Admission. J Trauma. 2011; 71:407–414. [CROSSREF]

16. Spiess BD, Gillies BS, Chandler W, Verrier E. Changes in transfusion therapy and reexploration rate after institution of a blood management program in cardiac surgical patients. J Cardiothorac Vasc Anesth. 1995; 9:168–73. [CROSSREF]

17. Shore-Lesserson L, Manspeizer HE, DePerio M, Francis S, Vela-Cantos F, Ergin MA. Thromboelastography-Guided Transfusion Algorithm Reduces Transfusion in Complex Cardiac Surgery. Anesth Analg. 1999; 88:312–9. [CROSSREF]

18. Ak K, Isbir CS, Tetik S, Atalan N, Tekeli A, Aljodi M, et al. Thromboelastography-based Transfusion Algorithm Reduces Blood Product Use after Elective CABG: A Prospective Randomized Study. Journal of Cardiac Surgery. 2009; 24:404–10. [CROSSREF]

19. Westbrook AJ, Olsen J, Bailey M, Bates J, Scully M, Salamonsen RF. Protocol Based on Thromboelastograph (TEG) Out-Performs Physician Preference Using Laboratory Coagulation Tests to Guide Blood Replacement During and After Cardiac Surgery: A Pilot Study. Heart, Lung & Circulation. 2009; 18:277–88. [CROSSREF]

20. Spalding GJ, Hartrumpf M, Sierig T, Oesberg N, Kirschke CG, Albes JM. Cost reduction of perioperative coagulation management in cardiac surgery: value of ‘bedside’ thrombelastography (ROTEM). Eur J Cardiothorac Surg. 2007; 31:1052–7. [CROSSREF]

21. Rivard GE, Brummel-Ziedins KE, Mann KG, Fan L, Hofer A, Cohen E. Evaluation of the profile of thrombin generation during the process of whole blood clotting as assessed by thrombelastography. J Thromb Haemost. 2005; 3:2039–43. [CROSSREF]

22. Görlinger, K, Jambor, C, Hanke AA, Dirkmann D, Adamzik M, Hartmann M, Rahe-Meyer N. Perioperative Coagulation Management and Control of Platelet Transfusion by Point-of-Care Platelet Function Analysis. Transfus Med Hemother. 2007; 34:396-411. [CROSSREF]

23. Akay OM. The Double Hazard of Bleeding and Thrombosis in Hemostasis from a Clinical Point of View: A Global Assessment by Rotational Thromboelastometry (ROTEM). Clin Appl Thromb Hemost. 2018; 24(6):850–8. [CROSSREF]

24. Johansson PI, Solbeck S, Genet G, Strensballe J, Ostrowski SR. Coagulopathy and hemostatic monitoring in cardiac surgery: An update. Scand Cardiovasc J. 2012; 46:194-202. [CROSSREF]

25. Scharbert G, Auer A, Kozek-Langenecker S. Evaluation of the Platelet Mapping Assay on rotational thromboelastometry ROTEM®. Platelets. 2009; 20:125–30. [CROSSREF]

26. Bolliger D, Seeberger MD, Tanaka KA. Principles and Practice of Thromboelastography in Clinical Coagulation Management and Transfusion Practice. Transfus Med Rev. 2011; 26:1–13. [CROSSREF]

27. Weber CF, Görlinger K, Meininger D, Hermann E, Bingold T. Point-of-Care Testing: A Prospective, Randomized Clinical Trial of Efficacy in Coagulopathic Cardiac Surgery Patients. Anesthesiology. 2012; 117:531–47. [CROSSREF]

28. Anderson L, Quasim I, Soutar R, Steven M, Macfie A, Korte W. An audit of red cell and blood product use after the institution of thromboelastometry in a cardiac intensive care unit. Transfus Med. 2006; 16:31-9. [CROSSREF]

29. Afshari A, Wikkelsø A, Brok J, Møller AM, Wetterslev J. Thrombelastography (TEG) or thromboelastometry (ROTEM) to monitor haemotherapy versus usual care in patients with massive transfusion. Cochrane Database Syst Rev. 2011; 16(3). [CROSSREF]

30. Larsen OH, Fenger-Eriksen C, Christiansen K, Ingerslev J, Sørensen B. Performance and Therapeutic Consequence of Thromboelastometry Activated by Kaolin versus a Panel of Specific Reagents. Anesthesiology. 2011; 115:294-302. [CROSSREF]

31. Toulon P, Ozier Y, Ankri A, Fléron MH, Leroux G, Samama CM. Point-of-care versus central laboratory coagulation testing during haemorrhagic surgery. A multicenter study. Thromb Haemost. 2009; 101:394–401. [CROSSREF]

32. Haas T, Spielmann N, Mauch J, Madjdpour C, Speer O, Schmugge M, Weiss M. Comparison of thromboelastometry (ROTEM®) with standard plasmatic coagulation testing in paediatric surgery. Br J Anaesth, 2012; 108:36–41. [CROSSREF]

33. Aoki K, Sugimoto A, Nagasawa A, Saito M, Ohzeki H. Optimization of thromboelastography-guided platelet transfusion in cardiovascular surgery. Gen Thorac Cardiovasc Surg. 2012; 60:411-6. [CROSSREF]

34. Ho AM, Karmakar MK, Dion PW. Are we giving enough coagulation factors during major trauma resuscitation? Am J Surg. 2005; 190:479–84. [CROSSREF]

35. Pezold M, Moore EE, Wohlauer M, Sauaia A, Gonzalez E, Banerjee A, Silliman CC. Viscoelastic clot strength predicts coagulation-related mortality within 15 minutes. Surgery. 2012; 151:48–54. [CROSSREF]

36. Schöchl H, Nienaber U, Maegele M, Hochleitner G, Primavesi F, Steitz B, et al. Transfusion in trauma: thromboelastometry-guided coagulation factor concentrate-based therapy versus standard fresh frozen plasma-based therapy. Crit Care. 2011; 15:83. [CROSSREF]

37. Clevenger B, Mallett SV. Transfusion and coagulation management in liver transplantation. World J Gastroenterol. 2014; 20:6146–58. [CROSSREF]

38. Di Dedda U, Ranucci M, Baryshnikova E, Castelvecchio S, Surgical and Clinical Outcome Research Group. Thienopyridines resistance and recovery of platelet function after discontinuation of thienopyridines in cardiac surgery patients. Eur J Cardiothorac Surg. 2014; 45:165-70. [CROSSREF]

39. Chassot P-G, Delabays A, Spahn DR. Perioperative antiplatelet therapy: the case for continuing therapy in patients at risk of myocardial infarction. British Journal of Anaesthesia. 2007; 99:316–28. [CROSSREF]

40. Kozek-Langenecker SA, Afshari A, Albaladejo P, Santullano CA, De Robertis E, Filipescu DC, et al. Management of severe perioperative bleeding: Guidelines from the European Society of Anaesthesiology. Eur J Anaesthesiol. 2013; 30:270-382. [CROSSREF]

41. Avidan MS, Alcock EL, Da Fonseca J, Ponte J, Desai JB, Despotis GJ, et al. Comparison of structured use of routine laboratory tests or near-patient assessment with clinical judgement in the management of bleeding after cardiac surgery. Br J Anaesth. 2004; 92:178–86. [CROSSREF]

42. Görlinger K, Dirkmann D, Hanke A, Kamler M, Kottenberg E, Thielmann M, et al. First-line therapy with coagulation factor concentrates combined with point-of-care coagulation testing is associated with decreased allogeneic blood transfusion in cardiovascular surgery. Anesthesiology. 2011; 115:1179–91. [CROSSREF]

43. Nuttall GA, Oliver WC, Beynen FM, Santrach PJ, Strickland RA, Murray MJ. Determination of normal versus abnormal activated partial thromboplastin time and prothrombin time after cardiopulmonary bypass. Journal of Cardiothoracic and Vascular Anesthesia. 1995; 9:355–61. [CROSSREF]

44. Lier H, Krep H, Schroeder S, Stuber F. Preconditions of Hemostasis in Trauma: A Review. The Influence of Acidosis, Hypocalcemia, Anemia, and Hypothermia on Functional Hemostasis in Trauma. J Trauma. 2008; 65:951-60. [CROSSREF]

45. Kozek-Langenecker S. Management of massive operative blood loss. Minerva Anestesiol. 2007; 73:401–15. [HTTP]

46. Nuttall GA, Oliver WC, Santrach PJ, Bryant S, Dearani JA, Schaff HV, et al. Efficacy of a Simple Intraoperative Transfusion Algorithm for Nonerythrocyte Component Utilization after Cardiopulmonary Bypass. Anesthesiology. 2001; 94:773-81. [CROSSREF]

47. Theusinger OM, Nürnberg J, Asmis LM, Seifert B, Spahn DR. Rotation thromboelastometry (ROTEM®) stability and reproducibility over time. Eur J Cardiothorac Surg. 2010; 37:677–83. [CROSSREF]

48. Adamzik M, Eggmann M, Frey UH, Görlinger K, Bröcker-Preuß M, Marggraf G, et al. Comparison of thromboelastometry with procalcitonin, interleukin 6, and C-reactive protein as diagnostic tests for severe sepsis in critically ill adults. Crit Care. 2010; 14:178. [CROSSREF]

49. Brohi K, Cohen MJ, Ganter MT, Shultz MJ, Levi M, Mackersie R, et al. Acute Coagulopathy of Trauma: Hypoperfusion Induces Systemic Anticoagulation and Hyperfibrinolysis. J Trauma. 2008; 64:1211–1217. [CROSSREF]

50. Hippala ST, Myllyla GJ, Vahtera EM. Hemostatic Factors and Replacement of Major Blood Loss with Plasma-Poor Red Cell Concentrates. Anesth Analg. 1995; 81:360–65. [CROSSREF]

51. Tauber H, Innerhofer P, Breitkopf R, Westermann I, Beer R, El Attal R, et al. Prevalence and impact of abnormal ROTEM® assays in severe blunt trauma: results of the ‘Diagnosis and Treatment of Trauma-Induced Coagulopathy (DIA-TRE-TIC) study’. Br J Anaesth. 2011; 107:378–87. [CROSSREF]

52. Schöchl H, Frietsch T, Pavelka M, Jámbor C. Hyperfibrinolysis After Major Trauma: Differential Diagnosis of Lysis Patterns and Prognostic Value of Thrombelastometry. J Trauma. 2009; 67: 125–31. [CROSSREF]

53. Levrat A, Gros A, Rugeri L, Inaba K, Floccard B, Negrier C, et al. Evaluation of rotation thrombelastography for the diagnosis of hyperfibrinolysis in trauma patients. Br J Anaesth. 2008; 100:792–7. [CROSSREF]

54. Nienaber U, Innerhofer P, Westermann I, Schöchl H, Attal R, Breitkopf R, et al. The impact of fresh frozen plasma vs coagulation factor concentrates on morbidity and mortality in trauma-associated haemorrhage and massive transfusion. Injury. 2011; 42:697–701. [CROSSREF]

55. Rourke C, Curry N, Khan S, Taylor R, Raza I, Davenport R, et al. Fibrinogen levels during trauma hemorrhage, response to replacement therapy, and association with patient outcomes. J Thromb Haemost. 2012; 10:1342–51. [CROSSREF]

56. Schöchl H, Forster L, Woidke R, Solomon C, Voelckel W. Use of rotation thromboelastometry (ROTEM®) to achieve successful treatment of polytrauma with fibrinogen concentrate and prothrombin complex concentrate. Anaesthesia. 2010; 65: 199–203. [CROSSREF]

57. Briggs C, Kimber S, Green L. Where are we at with point‐of‐care testing in haematology?. Br J Haematol. 2012; 158:679-90. [CROSSREF]

58. Görlinger K, Dirkmann D, Weber CF, Rahe-Meyer N, Hanke AA. Algorithms for transfusion and coagulation management in massive haemorrhage. Anästh Intensivmed. 2011; 52:145–59. [HTTP]


© Sva prava zadržana. Lekarska komora Srbije.

Skoči na vrh