Editorijal
Svako ko prestane učiti je star, bilo da ima dvadeset ili osamdeset godina.

Institut za medicinska istraživanja, Univerzitet u Beogradu
Jako sam ponosan na činjenicu što pišem editorijal za nacionalni časopis, za časopis koji je krenuo u svoj život i svoje postojanje; što pišem ispred Uredništva u ime Instituta za medicinska istraživanja Univerziteta u Beogradu, kao suizdavača ovog časopisa; i što pišem za broj koji će zatvoriti ovu, 2023. godinu, po mnogo čemu bolju od prethodnih, što se tiče zdravstvenog stanja nacije, posle kolektivno preležanog KOVID-a. Duboko verujem da ovim časopisom, i kroz njega svi mi pojedinačno, doprinosimo daljem razvoju i struke i nauke kod nas. Ambicije su naravno mnogo šire.
Upoznajem ovaj, sada naš zajednički časopis, već prepoznat i klasifikovan kao časopis nacionalnog značaja, i vidim u njemu članke, stavove i tumačenja koji nam svima mogu pomoći – i kliničarima, i istraživačima, i nastavnicima. Svaka od ovih pojedinačnih struka i profesija ne može stajati i postojati sama, već se moraju prožimati, dopunjavati i sarađivati. Tu ja vidim našu zajedničku, ali i svoju pojedinačnu ulogu i mogući doprinos. Naime, pomenute komponente čine naše zajedničke pilone, pilone koji nas drže i pomažu nam da i mi potom dalje pomažemo. To je zdravlje, to je nauka, i to je obrazovanje. To je suština, i toga se moramo držati, jer svaka od ovih komponenti sama za sebe nije dovoljna. Moramo se udruživati, gde god možemo, tako smo jači i značajniji.
Uz veliko poštovanje, ali i čast, predstavljam ovaj broj Srpskog medicinskog časopisa Lekarske komore, nastao zajedničkim naporima i Uredništva, i saradnika, i autora, i recenzenata.
Ovaj broj Časopisa otvara rad po pozivu, rad dvoje inostranih kolega, Iversena i Plesnera, koji razmatraju ulogu daratumumaba u lečenju multiplog mijeloma. Autori opisuju efekat produženog preživljavanja kroz modulaciju imunskog sistema ili mikrookruženja koštane srži. Zaključuju da primena daratumumaba, samog ili u kombinaciji sa drugim lekovima, poboljšava ishod lečenja pacijenata sa mijelomom, bez značajnog povećanja toksičnosti.
Sledi nekoliko originalnih radova.
Prvi je rad koleginice Životić i saradnika, koji se bavi efektom koekspresije određenih molekula i njihovim uticajem na karcinom bubrežnih ćelija. U radu se navodi da biološko ponašanje i karakteristike tumora bubrega zavise od ekspresije ispitivanih molekula, uz određene ograde u zaključku.
Sledeći je rad koleginice Mioljević i saradnika, koji se takođe bavi bubrežnim oboljenjima, odnosno zahvaćenošću bubrega fibrozom i ekspresijom neuralnog ćelijskog adhezionog molekula u intersticijumu bubrega. Autori zaključuju da je prisustvo ovakvih ćelija u intersticijumu bubrega karakteristika ranih faza hroničnih bolesti bubrega.
Koleginice Dejanović i Jovanović su ispitivale povezanost citokina u plazmi sa apoptozom limfocita pacijenata obolelih od hronične limfocitne leukemije. Opšti zaključak je da nema korelacije, uz opis da interleukin-12 ipak pokazuje pozitivnu korelaciju kod uznapredovale bolesti.
Sledeći rad nam govori nešto drugo – o obezbeđenosti Crne Gore lekarima specijalistima medicine. Autori razmatraju lekare poredeći vrste specijalizacija, ali i njihovu starosnu i polnu strukturu u odnosu na druge zemlje Evropskog regiona. Studija ukazuje na značajni manjak ovako definisanih grupa lekara u Crnoj Gori, u odnosu na većinu zemalja Evropskog regiona, kao i na neadekvatnu starosnu strukturu.
Regionalno razmatranje je prisutno i u sledećem radu, ovog puta je u pitanju obuhvat obaveznom vakcinacijom na teritoriji Mačvanskog okruga, u jedanaestogodišnjem periodu. Autorka Pajičić sa saradnicima analizira podatke iz domova zdravlja i zaključuje da obuhvat vakcinacijom tokom posmatranog perioda opada, te ukazuje na potrebu promovisanja vakcinacije.
Analiza Službe za hitnu medicinsku pomoć Pančevo, koja je posmatrala vanbolnički srčani zastoj i mere kardiopulmonalne reanimacije, ukazuje na mali broj započetih mera, kao i na značajni deo neprepoznatih vanbolničkih srčanih zastoja od strane dispečera, te autori smatraju da je neophodno edukovati stanovništvo i ukazuju na potrebu uvođenja jedinstvenog protokola za dispečere.
Uticaj perioperativnih faktora na ishod kod pacijenata sa rupturiranom aneurizmom abdominalne aorte, Čović i saradnika, jeste retrospektivna studija zasnovana na medicinskoj dokumentaciji za dvogodišnji period, koja pokazuje značajni i nepredvidljivi uticaj ovih faktora na ishod kod pacijenata operisanih u Kliničkom centru Vojvodine zbog rupture aneurizme abdominalne aorte.
Časopis dalje uključuje i serije slučajeva.
Autori Zečić i Zečić razmatraju primenu intraoperativnog ultrazvuka u lokalizovanju nepalpabilnih lezija dojke, te kroz veliku retrospektivnu studiju sa velikim brojem operisanih pacijentkinja, zaključuju, na osnovu operativnih nalaza, da su sve nepalpabilne lezije u dojkama uspešno lokalizovane intraoperativnim ultrazvukom, a potom i ekscidirane.
U svom radu, koautori Maljković i Matić razmatraju funkcionalne rezultate lečenja pacijenata sa povredom mekih tkiva ručnog zgloba. Analiza funkcionalnih testova i upitnika ukazuje na značaj blagovremenog lečenja.
Prikazi slučajeva počinju grupom autora okupljenih oko koleginice Pavlović Stojanović, koji opisuju situs inversus stanje unutrašnjih organa pacijentkinje, a kroz koje ukazuju na značaj identifikacije ovakvih osoba pri dijagnostici pojedinih oboljenja.
Autori predvođeni dr Inić opisuju gigantski filodni tumor, koji zbog svoje retkosti predstavlja dilemu i zahteva tačnu preoperativnu dijagnozu.
Krivokapić i saradnici predstavljaju izveštaj o slučaju devetnaestogodišnjaka sa dugom istorijom Leg-Kalve-Pertesove bolesti, relativno česte bolesti kuka dečijeg doba. Opisana, relativno zahtevna procedura, rezultira kraćim periodom hospitalizacije, smanjenim rizikom od komplikacija i manjim troškovima, u poređenju sa karličnom i butnom osteotomijom.
Kolege Dimitrijević i saradnici opisuju neuropsihijatrijski lupus kod dve pacijentkinje, sa različitim kliničkim manifestacijama bolesti, te ukazuju na neophodnost dodatnih kliničkih ispitivanja koja bi dovela do novih terapijskih opcija.
Na kraju mi preostaje da pozovem kolege – i kliničare, i istraživače, i nastavnike, da nam se pridruže kako bismo svi zajedno obogatili ovaj naš časopis i učinili ga neizbežnim u daljem profesionalnom radu svih nas.
S poštovanjem
