Skip to main content
  • Trg Nikole Pašića br. 7, sprat IV, 11000 Beograd
  • info@smj.rs

logo bez bolda opt

Pregledni rad

Etička praksa zdravstvenih radnika u promociji zdravlja

Slađana Šiljak1, Katarina Boričić2, Mirjana Tošić2
  • Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
  • Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, Beograd, Srbija

SAŽETAK

Promocija zdravlja, kao proces osnaživanja pojedinaca da u socijalnoj sredini unapređuju zdravlje, zasnovana je na etičkim principima u medicinskoj praksi i javnom zdravlju i odgovornosti društvene zajednice. Dok medicinska etika nalaže poštovanje principa pravednosti, jednakosti, dobrotvornosti i poštovanja prava pacijenata, slobode i ličnog izbora u procesu ostvarivanja zdravstvene zaštite, okruženje pacijenta može prouzrokovati i „negativnu slobodu“, stigmatizaciju ili ograničenje izbora, pri čemu se u obezbeđivanju sredine koja promoviše zdravlje najpre smatraju odgovornim zdravstveni radnici.

Ovaj pregledni rad se bavi savremenim etičkim pitanjima i moralnim dilemama sa kojima se zdravstveni radnici susreću tokom akcija promocije zdravlja, a čiji je cilj da se stanovnicima zajednice omogući da naprave dobar lični izbor ponašanja orijentisanog ka očuvanju i unapređenju zdravlja („zdrav izbor“), te da se oni motivišu da ostvare svoj puni zdravstveni potencijal, čak i kada im okruženje nameće ili podstiče drugačije izbore. Posebni akcenat u pregledanoj literaturi je stavljen na izbore koje zajednica reguliše u pogledu obezbeđivanja ostvarivanja prava i sloboda pacijenata i pravovremenog informisanja u kontekstu kliničke prakse.


UVOD

U sistemu zdravstvene zaštite se prepliću etička pitanja u širem kontekstu zdravlja pacijenata i građana – etika u zdravstvenoj politici i praksi i javnom zdravlju, te etika u užem kontekstu – etika kliničke prakse zdravstvenih radnika [1],[2].

Ključna etička pitanja kod zdravstvenih radnika se javljaju u oblastima upravljanja, organizacije, generisanja resursa i finansiranja promocije zdravlja, sprečavanja i zaštite od rizika po zdravlje, prevencije zaraznih i nezaraznih bolesti, obezbeđivanja poštovanja prava i sloboda korisnika zdravstvene zaštite, kao i u vezi sa informacionim tehnologijama, javnozdravstvenim nadzorom nad oboljenjima i pretnjama po zdravlje, zdravstvenim intervencijama i eksperimentalnim istraživanja, i dr. [3].

Ova pitanja se dovode u vezu sa poštovanjem etičkih načela, najčešće pominjanim kao osnovnim u zdravstvenim sistemima širom sveta, kao što su načelo pravednosti, načelo poštovanja ljudskog života, načelo dobrotvornosti i prava pacijenta [4]. Načelo pravednosti podrazumeva jednakost u pogledu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu. Načelo dobrotvornosti se zasniva na ostvarivanju krajnje koristi za pacijenta u procesu ostvarivanja zdravstvene zaštite sa posebnim naglaskom na to da se primarno ne naškodi pacijentu (lat. primum non nocere). Među legitimno podržanim pravima pacijenta, ističu se pravo na poštovanje ličnosti pacijenta i autonomije u donošenju odluka, kao i poverljivost, informisana saglasnost i pravovremena informisanost o zdravstvenom stanju, rizicima po zdravlje, prognozi i daljim dijagnostičkim i terapijskim postupcima kojima se pacijent podvrgava [5],[6]. U evropskim deklaracijama o pravima pacijenata iz 1994. i 2002. godine [7],[8] i u nekim nacionalnim zakonima (Zakon o pravima pacijenata, Republika Srbija) definisana su i prava koja se odnose na slobodni izbor doktora, pravo na drugo mišljenje, te pravo na potpune informacije prilikom obaveštavanja pacijenta o njegovom/ njenom zdravstvenom stanju, kao i pravo pacijenta na uvid u medicinsku dokumentaciju. Sve informacije o zdravstvenom stanju, uslovima lečenja, dijagnozama, prognozi i lečenju moraju da ostanu poverljive i nakon smrti pacijenta [7],[8],[9]. Čuvanje lekarske tajne, kao profesionalna dužnost, opisano je u literaturi stare Grčke, još od perioda Hipokrata.

Poverljive informacije se mogu obznaniti samo u izričito definisanim slučajevima, uz pristanak pacijenta ili ako je to zakonom određeno. Značajno je istaći da su zdravstveni radnici dužni da imaju saglasnost pacijenta pri svakoj dijagnostičkoj i terapijskoj proceduri u medicinskoj praksi, sa posebnim akcentom na krajnju korisnost intervencije za pacijenta i obezbeđivanje jednakosti u pružanju zdravstvenih usluga.

Ovaj pregledni rad se bavi savremenim etičkim pitanjima i moralnim dilemama sa kojima se zdravstveni radnici susreću tokom akcija promocije zdravlja, a čiji je cilj da se stanovnicima zajednice omogući da naprave dobar lični izbor ponašanja orijentisanog ka očuvanju i unapređenju zdravlja („zdrav izbor“), te da se oni motivišu da ostvare svoj puni zdravstveni potencijal, čak i kada im okruženje nameće ili podstiče drugačije izbore.

U pregledanoj literaturi dat je opis pristupa u rešavanju etičkih pitanja, pre svega onih koji se povezuju sa izborima koje zajednica reguliše u pogledu obezbeđivanja ostvarivanja prava i sloboda pacijenata i pravovremenog informisanja, u kontekstu kliničke prakse.

Za ovo istraživanje urađen je pregled literature dobijene analizom prikupljenih publikacija objavljenih u periodu koji obuhvata poslednju deceniju 20. veka i prve dve decenije 21. veka, uz pomoć ključnih reči etika, zdravstveni radnici, medicinska praksa, promocija zdravlja, javno zdravlje (engl. ethics, healthcare workers, medical practice, health promotion, public health).

Najvažniji rezultati iz pregleda literature su, posle analize, sintetizovani i kategorisani da opišu etička pitanja i pristupe iz ugla zdravstvenih radnika u aktivnostima promocije zdravlja pojedinca i zajednice.

ETIČKA PITANJA U PROMOCIJI ZDRAVLJA

Etička pitanja u procesu promocije zdravlja manifestuju se problemima koje pacijenti i građani imaju u vezi sa poštovanjem, obezbeđivanjem i ostvarivanjem slobode izbora u svojoj zajednici. Naime, u regulisanom društvu, postoji odgovornost pojedinca prema društvu ali i zajednica treba da stvori kontekst koji omogućava pojedincu da ostvari adekvatni nivo zdravlja [10]. Sa aspekta slobode, svaki pojedinac može da napravi dobre ili loše izbore, i samim tim ima odgovornost za stavove i ponašanja koji utiču na zdravlje. Socijalna struktura, odnosno socijalni kontekst, jeste osnov unutar kojeg pojedinac može da se opredeli za dobre ili loše izbore [11]. Činjenica je da odgovorno društvo obezbeđuje pojedincu uslove za zdravlje (voda bezbedna za piće, hrana, pristup zdravstvenim službama, vakcinacija, i druge javnozdravstvene dobiti), kao i da društvo sa manje socijalno-ekonomskih nejednakosti predstavlja zdravije društvo.

Etičke dileme u promociji zdravlja se odnose na povezanost ličnih izbora pojedinca, koji su u vezi sa zdravljem, sa uslovima u zajednici. Pozitivan koncept slobode i zdravlja podrazumeva interferenciju pojedinaca i sredine u kojoj pojedinci imaju različite mogućnosti da dostignu adekvatan nivo zdravlja. Primer je kampanja u vezi sa zakonom o zabrani pušenja i njen uticaj na slobodu pojedinca na izbor ponašanja. Naime, u zemljama u kojima se poštuje zakon o zabrani pušenja, stvoreno je bezbedno okruženje u kome je moguće napraviti zdrav izbor, te je prevalencija pušenja niža, a i drugi zdravstveni indikatori su povoljniji, što znači da je dostignut adekvatan nivo zdravlja stanovništva. Etičko pitanje koje se nameće jeste da li je paternalizam to što nam treba u promociji zdravlja ili je manipulativan, u smislu da drugi znaju bolje od nas šta je za nas dobro, da drugi određuju i nameću izbore koje smatraju zdravim. Naučnici Taler i Sunstin ističu da je paternalistički pristup demokratski, ukoliko je zajedničko dobro, odnosno zajednička dobrobit, iznad svega, pa tako i iznad pojedinačnih interesa [12],[13].

Javnozdravstvene kampanje su takođe primer kako se može pomoći pojedincima da naprave dobre izbore. Međutim, ukoliko pojedinac nema mogućnosti, kao i podršku sredine da ostvari dobar izbor, onda se dovodi u pitanje etika marketinških i komunikacijskih intervencija u oblasti promocije zdravlja. Za zdrave izbore potrebno je stvaranje arhitekture u zajednici koja je dostupna svima, kao što su trake za vožnju bicikla.

Ukoliko posmatramo promociju zdravlja u širem kontekstu pružanja zdravstvene zaštite, onda se klinička sredina koja podržava „prave izbore“ može etički razmatrati u smislu medicinskog paternalizma. Erikson i Lindstrum ističu proces kreiranja zdravih izbora ili „zdravo učenje“ kao način komunikacije na relaciji zdravstveni radnik – pacijent, koji je ispunjen poverenjem i vođenjem putem učenja o zdravim izborima [14],[15].

Zabrana pušenja, obaveza vezivanja tokom vožnje, obroci sa žitaricama od celog zrna, obroci od svežeg voća i povrća predstavljaju uticaje pojedinih komponenti društva u promociji zdravlja, koji radeći na osnaživanju zdravlja, dovode do „negativne slobode“, kojom se ograničava autonomija pacijenata i građana kroz nametanje stavova ili primera prakse i ubeđivanje u ispravnost određenih izbora koji su socijalno poželjni [10].

Prema teoriji negativne slobode, između pojedinaca i države nema interferencije, i pojedinci su sami odgovorni za svoje zdravlje i slobodni da prave izbore u pogledu sopstvenog zdravlja. Nasuprot tome, kada zajednica stvara resurse i jednake mogućnosti za svakog pojedinca da učestvuje u aktivnostima društva prema vlastitim potrebama, to je „pozitivna sloboda“, čime se ističe da se moralne dileme i etička pitanja tiču jačine povezanosti individualnih potreba i sloboda pojedinaca sa karakteristikama zajednice.

Etičke dileme postoje i u vezi sa saglasnošću sa načinom sprovođenja komunikacijskih intervencija, odnosno u vezi sa prihvatljivošću valjanih dokaza, te u vezi sa tim da li se uloženi javni resursi koriste na najefikasniji način [16],[17].

Etička pitanja se odnose i na jednaku dostupnost promotivnog materijala svim slojevima stanovništva, putem različitih medija, što se reflektuje na mogućnost povećanja pismenosti stanovništva u korišćenju odgovarajućih medija, npr. digitalnih, čime se omogućava efektivno korišćenje zdravstveno-promotivnog materijala [18],[19].

Aktivnosti promocije zdravlja podležu moralnoj obavezi promovisanja jednakosti sprovođenja u svim društvenim grupama, mada ima naučnih činjenica koje svedoče o različitostima u pružanju usluga, te povećanoj dostupnosti usluga određenim slojevima stanovništva [20].

PRISTUPI U REŠAVANJU ETIČKIH PITANJA U PROMOCIJI ZDRAVLJA

Koncept pozitivne slobode u rešavanju etičkih pitanja u domenu promocije zdravlja je značajan jer poziva društvene zajednice da sprovode aktivnosti i odgovorno raspolažu resursima u procesu očuvanja i unapređivanja zdravstvenih potreba i sloboda [11].

U procesu rešavanja etičkih pitanja u zdravstvenim sistemima, najčešće se pristupa sa stanovišta postojanja dokaza o krajnjoj koristi za pacijente [21], te autonomije odnosno nezavisnosti pacijenta u donošenju odluka prilikom ostvarivanja zdravstvene zaštite [22]. U promociji zdravlja i obezbeđivanju univerzalne, sveobuhvatne, pravedne i pristupačne zdravstvene zaštite u zajednici, takođe se poštuju etički principi koji su potkrepljeni naučnim dokazima o opštoj javnozdravstvenoj korisnosti medicinskih postupaka [23].

Suština koncepta promocije zdravlja u sistemu zdravstvene zaštite jeste „osnaživanje pacijenata“, što podrazumeva stalno ulaganje napora zdravstvenih radnika u edukaciju pacijenata za prave, zdrave izbore u načinu života i u osnaživanje pacijenata da naprave životne promene koje unapređuju zdravlje. Smatra se da, u svim situacijama pružanja usluga u sistemu zdravstvene zaštite, pacijenta treba obučiti o pravim izborima za dostizanje najvišeg nivoa zdravlja i uputiti ga u odgovornost za vlastite izbore, kako bi se izgradilo međusobno poverenje, podigla motivacija za „zdrave izbore“ i kako bi se osnažili građani [24].

Specifičan cilj promocije zdravlja jeste unapređivanje zdravlja putem mehanizama za poboljšanje ekonomske i socijalne situacije onih osoba koje imaju određene funkcionalne nedostatke ili faktore rizika, koji mogu smanjiti krajnju korisnost za pacijenta [25]. S tim u vezi, značajno je istaći da u komunikacijskim intervencijama u oblasti zavisnosti od duvana, psihoaktivnih supstanci i hrane, zdravstveni radnici treba da poseduju veštine prepoznavanja psiholoških karakteristika pacijenta, ali i faktora motivacije, kako bi smanjili mogućnost stigmatizacije tokom terapije, te povećali efekat same terapije [16].

Osim pojedinaca (građana ili pacijenta) i zdravstvenog sistema (zdravstvenih radnika), kao potencijalnih kreatora osnaženog društva koji ima željeni nivo zdravlja i blagostanja, neophodni su i socijalni uslovi i resursi za zdravlje, koji, prema Otavskoj povelji o promociji zdravlja (1986), treba da su jednako pristupačni, da se pravedno koriste i da postoji solidarnost – spremnost da se pomogne drugima. Pri tom se misli na resurse životne sredine kao što su stabilan ekološki sistem, obrazovanje, prihodi, zdravstveno bezbedna hrana i voda, te održivi resursi u zajednici.

Svaki građanin ima različiti potencijal da ostvari najviši nivo zdravlja. Stoga se u rešavanju etičkih dilema u promociji zdravlja zdravstveni radnik pre svega oslanja na individualne karakteristike pacijenta, uzimajući u obzir i vrednosti zajednice i njen uticaj na zdravlje [26]. Naime, prema teoriji socijalne pravde i blagostanja Pauersa i Fejdena, zdravlje je jedna od šest dimenzija ljudskog blagostanja, neodvojiva od lične bezbednosti, slobode rezonovanja, poštovanja ličnosti, vezivanja i samoopredeljenja [25]. U tom smislu, ukoliko postoji etička dilema, teži se rešenju koje podržava pravo da svi (bez razlike) postignu određeni nivo svake od ovih dimenzija, a društvo (javne institucije u sektorima zdravstva, obrazovanja, uprave, proizvodnje hrane, trgovine i turizma, kao i drugih segmenata društvene zajednice koji obezbeđuju zdravlje) treba da obezbedi neophodne resurse [25],[10].

Sa etičkog aspekta, u aktivnostima promocije zdravlja, bitno je da se obezbede prakse zasnovane na dokazima, uz poštovanje prava pacijenata, njihovog ličnog izbora, navika, te kulturnih karakteristika pojedinaca i sredine, bez rizika od stigmatizacije i bez razlika u pružanju usluga promocije zdravlja. [27]. Potrebno je uvažiti, poboljšati imidž, osnažiti i visoko vrednovati rad zdravstvenih radnika koji sprovode aktivnosti promocije zdravlja, jer oni imaju moralnu obavezu da unapređuju zdravlje kroz osnovni etički princip da primarno ne naškode pacijentu [28], koji se još od Hipokrata smatra postulatom za sve komunikacijske intervencije u promociji zdravlja. Na taj način, komunikacijske intervencije u promociji zdravlja treba da su usmerene na pojedinca ili zajednicu na fiziološkom, psihološkom, socijalnom i kulturnom nivou, kako bi se sprečila stigmatizacija, i omogućilo pravedno i pravično pružanje zdravstvenih usluga u cilju unapređivanja javnog zdravlja.

ZAKLJUČAK

Etičke dileme i pitanja su zastupljene u svim oblicima medicinske prakse, od neformalnih oblika zdravstvenog prosvećivanja, do formalnih, institucionalnih oblika pružanja zdravstvenih usluga u zajednici, gde zdravstveni radnici imaju ključnu ulogu u osnaživanju pacijenata da prave zdrave izbore. Aktivnosti promocije zdravlja treba da se sprovode u skladu sa osnovnim etičkim principima pravednosti, jednakosti, poštovanja prava pojedinaca, kao i osetljivosti na sva društvena pitanja i međusobne odnose članova zajednice, kako bi se suzbila stigmatizacija određenih slojeva stanovništva, promovisalo društveno dobro i unapredilo zdravlje zajednice.

  • Sukob interesa:
    Nije prijavljen.

Informacije

Volumen 4 Broj 3

Septembar 2023

Strane 303-310

  • Ključne reči:
    etika, zdravstveni radnici, medicinska praksa, promocija zdravlja, javno zdravlje
  • Primljen:
    10 Jul 2023
  • Revidiran:
    05 Avgust 2023
  • Prihvaćen:
    06 Avgust 2023
  • Objavljen online:
    25 Septembar 2023
  • DOI:
  • Kako citirati ovaj članak:
    Šiljak S, Boričić K, Tošić M. Ethical practice of health care professionals in health promotion. Serbian Journal of the Medical Chamber. 2023;4(3):303-10. doi: 10.5937/smclk4-45422
Autor za korespodenciju

Slađana Šiljak
Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, Banjaluka, Bosna i Hercegovina
Adresa: Jovana Dučića 23a, 78000 Banjaluka, Bosna i Hercegovina
Elektronska adresa: Ova adresa e-pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript u vašem brauzeru da biste je videli.


  • 1. George SK. Ethics, Literature and Theory. Rowman and Littlefield Publishers. Maryland: USA; 2005.

    2. World Health Organization. Global Network of WHO Collaborating Centres for Bioethics. Global Health Ethics. Key issues. Geneva: World Health Organization; 2015.

    3. Šiljak S. Medicinska deontologija i javno zdravstvo. Banja Luka: Panevropski Univerzitet Apeiron; 2019.

    4. Kant I. Groundwork of the Metaphysics of Morals. London: Yale University Press; 2002.

    5. American College of Physicians. Ethics Manual. 5th ed. Ann Intern Med. 2005;142:561-83.

    6. Beauchamp TL, Childress JF. Principles of Biomedical Ethics. 7th ed. Oxford: Published by Oxford University Press; 2013.

    7. World Health Organization. A Declaration on the promotion of patients’ rights in Europe. European Consultation on the rights of patients. Amsterdam: 1994. [pristupljeno: 27. juna, 2023.].

    8. European Charter of Patients’ Rights. Roma 2002. Basic document. [Dostupno na: https://ec.europa.eu/health/ph_overview/co_operation/mobility/docs/health_services_co108_en.pdf]. [pristupljeno: 27. juna, 2023.]. [HTTP]

    9. Zakon o pravima pacijenata. Službeni Glasnik Republike Srbije, broj 45/13 i 25/19.

    10. Haugan G, Erikson M (edit). The Ethics of Health Promotion- From Public Health to Health Care. In: Health Promotion in Health Care- Vital Theories and Research. Springer. 2021. doi: 10.1007/978-3-030-63135-2 [CROSSREF]

    11. Taylor G, Hawley H. Health Promotion and the Freedom of the Individual. Health Care Anal. 2006;14:15-24. doi: 10.1007/s10728-006-0012-x [CROSSREF]

    12. Guttman N. Ethical Issues in health promotion and Communication Interventions. Oxford Research Encyclopedia of Communication. 2017. Dostupno na: https://doi.org/10.1093/acrefore/9780190228613.013.118. [HTTP]

    13. Thaler RH, Sunstein CR. Nudge: Improving decisions about health, wealth and happiness: Yale University Press: New Haven; 2008. doi: 10.1016/j. soscij.2008.09.003

    14. Eriksson L, Lindström B, Ekenberg L. Patients’ experiences of telerehabilitation at home after shoulder joint replacement. Journal of Telemedicine and Telecare. 2011;17(1):25-30. doi: 10.1258/jtt.2010.100317 [CROSSREF]

    15. Beauchamp TL, Childress FJ. Principles of Biomedical Ethics. Fifth edition. Oxford: Oxford University Press; 2001. doi: 10.1016/S0035-9203(02)90265-8

    16. Carter SM. Health Promotion: an ethical analysis. Health Promotion Journal of Australia. 2014;25(1):19-24. doi: 10.1071/HE13074 [CROSSREF]

    17. Viswanath K, Ackerson LK. Race, ethnicity, language, social class, and health communication inequalities: A nationally representative cross-sectional study. PLoS One. 2011;6(1). doi: 10.1371/journal.pone.0014550 [CROSSREF]

    18. Ginossar T, Nelson S. Reducing the Health and Digital Divides: A Model for Using Community-Based Participatory Research Approach to E-Health Interventions in Low-Income Hispanic Communities, Journal of Computer-Mediated Communication. 2010;15(4):530-51. [Dostupno na: https://doi.org/10.1111/j.1083-6101.2009.01513.x]. [CROSSREF]

    19. Bouman MPA, Brown WJ. Ethical Approaches to Lifestyle Campaigns, Journal of Mass Media Ethics 2010;25 (1):34-52. doi: 10.1080/08900521003598439 [CROSSREF]

    20. Lee LM. Public Health Ethics Theory: Review and Path to Convergence. The Journal of Law, Medicine & Ethics. 2012;40(1):85-98. doi: 10.1111/j.1748- 720X.2012.00648.x [CROSSREF]

    21. Kaličanin P. Medicinska etika i medicinsko pravo. Beograd: Institut za mentalno zdravlje; 1999.

    22. Baum N, Gollust S, Goold S, Jacobson P. Looking Ahead: Addressing Ethical Challenges in Public Health Practice. Journal of Law, Medicine and Ethics. 2007;35(4):657-67. doi: 10.1111/j.1748-720X.2007.00188.x [CROSSREF]

    23. Braunak-Mayer AJ. The Ethics of Primary Health Care: in Principles of Health Care Ethics. Second edition. 2006.

    24. Entwistle VA, Carter SM, Cribb A, McCaffery K. Supporting Patient Autonomy: The Importance of Clinician-patient Relationships. J Gen Intern Med. 2010;25(7):741-5. doi: 10.1007/s11606-010-1292-2 [CROSSREF]

    25. Diego S. Powers and Faden’s Concept of Self-Determination and What It Means to ‘Achieve’ Well-Being in Their Theory of Social Justice. Public Health Ethics.2013:6(1):35-44. [CROSSREF]

    26. Carter SM, Cribb A, Allegrante JP. How to think about health promotion ethics. Public Health Reviews. 2012;34.

    27. Cassin SE, Buchman DZ, Leung SE, Kantarovich K, Hawa A, Carter A, et al. Ethical, Stigma, and Policy Implications of Food Addiction: A Scoping Review. Nutrients. 2019; 11(4):710. doi: 10.3390/nu11040710 [CROSSREF]

    28. Carter SM, Rychetnik L, Lloyd B, Kerridge IH, Baur L, Bauman A, et al. Evidence, Ethics, and Values: A Framework for Health Promotion. American Journal of Public Health 2011;101(3):465-72. doi: 10.2105/AJPH.2010.195545 [CROSSREF]


LITERATURA

1. George SK. Ethics, Literature and Theory. Rowman and Littlefield Publishers. Maryland: USA; 2005.

2. World Health Organization. Global Network of WHO Collaborating Centres for Bioethics. Global Health Ethics. Key issues. Geneva: World Health Organization; 2015.

3. Šiljak S. Medicinska deontologija i javno zdravstvo. Banja Luka: Panevropski Univerzitet Apeiron; 2019.

4. Kant I. Groundwork of the Metaphysics of Morals. London: Yale University Press; 2002.

5. American College of Physicians. Ethics Manual. 5th ed. Ann Intern Med. 2005;142:561-83.

6. Beauchamp TL, Childress JF. Principles of Biomedical Ethics. 7th ed. Oxford: Published by Oxford University Press; 2013.

7. World Health Organization. A Declaration on the promotion of patients’ rights in Europe. European Consultation on the rights of patients. Amsterdam: 1994. [pristupljeno: 27. juna, 2023.].

8. European Charter of Patients’ Rights. Roma 2002. Basic document. [Dostupno na: https://ec.europa.eu/health/ph_overview/co_operation/mobility/docs/health_services_co108_en.pdf]. [pristupljeno: 27. juna, 2023.]. [HTTP]

9. Zakon o pravima pacijenata. Službeni Glasnik Republike Srbije, broj 45/13 i 25/19.

10. Haugan G, Erikson M (edit). The Ethics of Health Promotion- From Public Health to Health Care. In: Health Promotion in Health Care- Vital Theories and Research. Springer. 2021. doi: 10.1007/978-3-030-63135-2 [CROSSREF]

11. Taylor G, Hawley H. Health Promotion and the Freedom of the Individual. Health Care Anal. 2006;14:15-24. doi: 10.1007/s10728-006-0012-x [CROSSREF]

12. Guttman N. Ethical Issues in health promotion and Communication Interventions. Oxford Research Encyclopedia of Communication. 2017. Dostupno na: https://doi.org/10.1093/acrefore/9780190228613.013.118. [HTTP]

13. Thaler RH, Sunstein CR. Nudge: Improving decisions about health, wealth and happiness: Yale University Press: New Haven; 2008. doi: 10.1016/j. soscij.2008.09.003

14. Eriksson L, Lindström B, Ekenberg L. Patients’ experiences of telerehabilitation at home after shoulder joint replacement. Journal of Telemedicine and Telecare. 2011;17(1):25-30. doi: 10.1258/jtt.2010.100317 [CROSSREF]

15. Beauchamp TL, Childress FJ. Principles of Biomedical Ethics. Fifth edition. Oxford: Oxford University Press; 2001. doi: 10.1016/S0035-9203(02)90265-8

16. Carter SM. Health Promotion: an ethical analysis. Health Promotion Journal of Australia. 2014;25(1):19-24. doi: 10.1071/HE13074 [CROSSREF]

17. Viswanath K, Ackerson LK. Race, ethnicity, language, social class, and health communication inequalities: A nationally representative cross-sectional study. PLoS One. 2011;6(1). doi: 10.1371/journal.pone.0014550 [CROSSREF]

18. Ginossar T, Nelson S. Reducing the Health and Digital Divides: A Model for Using Community-Based Participatory Research Approach to E-Health Interventions in Low-Income Hispanic Communities, Journal of Computer-Mediated Communication. 2010;15(4):530-51. [Dostupno na: https://doi.org/10.1111/j.1083-6101.2009.01513.x]. [CROSSREF]

19. Bouman MPA, Brown WJ. Ethical Approaches to Lifestyle Campaigns, Journal of Mass Media Ethics 2010;25 (1):34-52. doi: 10.1080/08900521003598439 [CROSSREF]

20. Lee LM. Public Health Ethics Theory: Review and Path to Convergence. The Journal of Law, Medicine & Ethics. 2012;40(1):85-98. doi: 10.1111/j.1748- 720X.2012.00648.x [CROSSREF]

21. Kaličanin P. Medicinska etika i medicinsko pravo. Beograd: Institut za mentalno zdravlje; 1999.

22. Baum N, Gollust S, Goold S, Jacobson P. Looking Ahead: Addressing Ethical Challenges in Public Health Practice. Journal of Law, Medicine and Ethics. 2007;35(4):657-67. doi: 10.1111/j.1748-720X.2007.00188.x [CROSSREF]

23. Braunak-Mayer AJ. The Ethics of Primary Health Care: in Principles of Health Care Ethics. Second edition. 2006.

24. Entwistle VA, Carter SM, Cribb A, McCaffery K. Supporting Patient Autonomy: The Importance of Clinician-patient Relationships. J Gen Intern Med. 2010;25(7):741-5. doi: 10.1007/s11606-010-1292-2 [CROSSREF]

25. Diego S. Powers and Faden’s Concept of Self-Determination and What It Means to ‘Achieve’ Well-Being in Their Theory of Social Justice. Public Health Ethics.2013:6(1):35-44. [CROSSREF]

26. Carter SM, Cribb A, Allegrante JP. How to think about health promotion ethics. Public Health Reviews. 2012;34.

27. Cassin SE, Buchman DZ, Leung SE, Kantarovich K, Hawa A, Carter A, et al. Ethical, Stigma, and Policy Implications of Food Addiction: A Scoping Review. Nutrients. 2019; 11(4):710. doi: 10.3390/nu11040710 [CROSSREF]

28. Carter SM, Rychetnik L, Lloyd B, Kerridge IH, Baur L, Bauman A, et al. Evidence, Ethics, and Values: A Framework for Health Promotion. American Journal of Public Health 2011;101(3):465-72. doi: 10.2105/AJPH.2010.195545 [CROSSREF]

1. George SK. Ethics, Literature and Theory. Rowman and Littlefield Publishers. Maryland: USA; 2005.

2. World Health Organization. Global Network of WHO Collaborating Centres for Bioethics. Global Health Ethics. Key issues. Geneva: World Health Organization; 2015.

3. Šiljak S. Medicinska deontologija i javno zdravstvo. Banja Luka: Panevropski Univerzitet Apeiron; 2019.

4. Kant I. Groundwork of the Metaphysics of Morals. London: Yale University Press; 2002.

5. American College of Physicians. Ethics Manual. 5th ed. Ann Intern Med. 2005;142:561-83.

6. Beauchamp TL, Childress JF. Principles of Biomedical Ethics. 7th ed. Oxford: Published by Oxford University Press; 2013.

7. World Health Organization. A Declaration on the promotion of patients’ rights in Europe. European Consultation on the rights of patients. Amsterdam: 1994. [pristupljeno: 27. juna, 2023.].

8. European Charter of Patients’ Rights. Roma 2002. Basic document. [Dostupno na: https://ec.europa.eu/health/ph_overview/co_operation/mobility/docs/health_services_co108_en.pdf]. [pristupljeno: 27. juna, 2023.]. [HTTP]

9. Zakon o pravima pacijenata. Službeni Glasnik Republike Srbije, broj 45/13 i 25/19.

10. Haugan G, Erikson M (edit). The Ethics of Health Promotion- From Public Health to Health Care. In: Health Promotion in Health Care- Vital Theories and Research. Springer. 2021. doi: 10.1007/978-3-030-63135-2 [CROSSREF]

11. Taylor G, Hawley H. Health Promotion and the Freedom of the Individual. Health Care Anal. 2006;14:15-24. doi: 10.1007/s10728-006-0012-x [CROSSREF]

12. Guttman N. Ethical Issues in health promotion and Communication Interventions. Oxford Research Encyclopedia of Communication. 2017. Dostupno na: https://doi.org/10.1093/acrefore/9780190228613.013.118. [HTTP]

13. Thaler RH, Sunstein CR. Nudge: Improving decisions about health, wealth and happiness: Yale University Press: New Haven; 2008. doi: 10.1016/j. soscij.2008.09.003

14. Eriksson L, Lindström B, Ekenberg L. Patients’ experiences of telerehabilitation at home after shoulder joint replacement. Journal of Telemedicine and Telecare. 2011;17(1):25-30. doi: 10.1258/jtt.2010.100317 [CROSSREF]

15. Beauchamp TL, Childress FJ. Principles of Biomedical Ethics. Fifth edition. Oxford: Oxford University Press; 2001. doi: 10.1016/S0035-9203(02)90265-8

16. Carter SM. Health Promotion: an ethical analysis. Health Promotion Journal of Australia. 2014;25(1):19-24. doi: 10.1071/HE13074 [CROSSREF]

17. Viswanath K, Ackerson LK. Race, ethnicity, language, social class, and health communication inequalities: A nationally representative cross-sectional study. PLoS One. 2011;6(1). doi: 10.1371/journal.pone.0014550 [CROSSREF]

18. Ginossar T, Nelson S. Reducing the Health and Digital Divides: A Model for Using Community-Based Participatory Research Approach to E-Health Interventions in Low-Income Hispanic Communities, Journal of Computer-Mediated Communication. 2010;15(4):530-51. [Dostupno na: https://doi.org/10.1111/j.1083-6101.2009.01513.x]. [CROSSREF]

19. Bouman MPA, Brown WJ. Ethical Approaches to Lifestyle Campaigns, Journal of Mass Media Ethics 2010;25 (1):34-52. doi: 10.1080/08900521003598439 [CROSSREF]

20. Lee LM. Public Health Ethics Theory: Review and Path to Convergence. The Journal of Law, Medicine & Ethics. 2012;40(1):85-98. doi: 10.1111/j.1748- 720X.2012.00648.x [CROSSREF]

21. Kaličanin P. Medicinska etika i medicinsko pravo. Beograd: Institut za mentalno zdravlje; 1999.

22. Baum N, Gollust S, Goold S, Jacobson P. Looking Ahead: Addressing Ethical Challenges in Public Health Practice. Journal of Law, Medicine and Ethics. 2007;35(4):657-67. doi: 10.1111/j.1748-720X.2007.00188.x [CROSSREF]

23. Braunak-Mayer AJ. The Ethics of Primary Health Care: in Principles of Health Care Ethics. Second edition. 2006.

24. Entwistle VA, Carter SM, Cribb A, McCaffery K. Supporting Patient Autonomy: The Importance of Clinician-patient Relationships. J Gen Intern Med. 2010;25(7):741-5. doi: 10.1007/s11606-010-1292-2 [CROSSREF]

25. Diego S. Powers and Faden’s Concept of Self-Determination and What It Means to ‘Achieve’ Well-Being in Their Theory of Social Justice. Public Health Ethics.2013:6(1):35-44. [CROSSREF]

26. Carter SM, Cribb A, Allegrante JP. How to think about health promotion ethics. Public Health Reviews. 2012;34.

27. Cassin SE, Buchman DZ, Leung SE, Kantarovich K, Hawa A, Carter A, et al. Ethical, Stigma, and Policy Implications of Food Addiction: A Scoping Review. Nutrients. 2019; 11(4):710. doi: 10.3390/nu11040710 [CROSSREF]

28. Carter SM, Rychetnik L, Lloyd B, Kerridge IH, Baur L, Bauman A, et al. Evidence, Ethics, and Values: A Framework for Health Promotion. American Journal of Public Health 2011;101(3):465-72. doi: 10.2105/AJPH.2010.195545 [CROSSREF]


© Sva prava zadržana. Lekarska komora Srbije.

Skoči na vrh